Ma koliko se premijer Andrej Plenković pravio važan da pod kontrolom drži situaciju u Agrokoru, itekako u HDZ-u postoji bojazan da SDP-ov prijedlog o opozivu ministra financija Zdravka Marića ne zatrese vladajuću većinu.

Iako SDP nikako ne može doći do 76 potrebnih potpisa, čak i uz cijeli Most, u situaciji da ih iz Mosta ipak podrži više zastupnika nego je to samo živopisni Miro Bulj, Plenkoviću i HDZ-u praktički bi bilo nemoguće više braniti stabilnost svoje vlade. Utoliko je slučaj Marić i Agrokor, mada se »jezgra počinje hladiti«, definitivno test izdržljivosti za HDZ. Ako ostane bez podrške većine mostovaca za Marića, Plenković treba spakirati kofere.

No, ni on ne sjedi skrštenih ruku pa Most zastrašuje medijskim spinovima o tome da će raspisati nove parlamentarne izbore ako »prijeđu crtu«. U jednim novinama najavljuje rekonstrukciju Vlade, u drugima nove izbore.

Istovremeno, najavljuje podršku njihovu ovršnom zakonu. Mrkva i batina, klasika. No, da se neki unutarnji procesi u samom HDZ-u, u jezgri, zbivaju, ipak je jasno: Plenković želi dodatno ojačati svoj položaj, što se poklapa s informacijama iz diplomatskih krugova da bi do kraja godine doista mogli biti održani novi parlamentarni izbori. Scenarija je nekoliko na stolu.

Prvi: Most ostaje vjeran partner HDZ-u oko Marića, jer su zastrašeni prijetnjama o rekonstrukciji vlade i, kako je rekao glavni tajnik Gordan Jandroković, mogućnošću da HDZ ubuduće surađuje čak i s lijevim opcijama.

Drugi, manje vjerojatni: Most cjelovito glasa protiv Marića, vlada se trese, a iako zadržava formalnu većinu u Saboru, Plenkovićeva Vlada je zaljuljana te Hrvatska ulazi u novu političku krizu, gdje Plenković traži dodatne partnere u parlamentu kako bi opstao bez novih izbora.

I treći, sve češće spominjani: HDZ procjenjuje da bi, uspjehom Ramljakova projekta u Agrokoru, te uspjehom na lokalnim izborima u svibnju, trebao iskoristiti trenutak i trajno se riješiti Mosta, te svojevoljno u ranu jesen raspisati nove parlamentarne izbore na kojima planira osvojiti još više mandata nego 2016., te uz pomoć nekih manjih stranaka lijevog centra (nećemo sad spominjati HNS, koji to stalno demantira), formirati stabilniju vladu, upravo kakvu u globalnim kretanjima u »regionu« priželjkuje i EU, naravno opet s Plenkovićem na čelu.

Neki spominju i mogućnost formiranja velike koalicije sa SDP-om, no zasad se ipak čini da su to spinovi koje puštaju unutarstranački protivnici Davora Bernardića u samom SDP-u. Jer bi to bila eutanazija hrvatske ljevice.

No, u slučaju »treće sreće« – novih izbora, tu je i »kvaka 22«, a to su i paralelni unutarstranački izbori u HDZ-u, na kojima bi se Plenković riješio krajnje desnih Hasanbegovića i sličnih, te dodatno učvrstio svoju poziciju, ali i imidž HDZ-a kao moderne, građanske desnice u europskim okvirima.

Zato je slučaj Marić puno više od jedne političke dionice.