Čini se da bi »sveti Ante« Ramljak i aktivacija lex Agrokor mogli biti od velike pomoći HDZ-ovoj Vladi i Andreju Plenkoviću. Situacija oko Agrokora se smiruje i izgleda kao da je izbor Ramljaka bio mudro rješenje, jer radi se o čovjeku koji nije (vidljivo) kompromitiran, a činjenica da je bio blizak tadašnjoj lijevoj Milanovićevoj Vladi, odnosno potpredsjedniku Radimiru Čačiću, pomaže u percepciji koju je premijer njegovim izborom i htio postići – da se radi o nepristranom i nepolitiziranom kadru.

Utoliko su potpuno neuvjerljivi napadi iz SDP-a o tome da je Ramljakov izbor »kontinuitet politike HDZ-a«, u maniri starih priča o HDZ-ovskoj tajkunizaciji iz 90-ih godina i Tuđmanovoj eri. Godina je 2017. i sad je potpuno bespredmetno pitati se gdje si bio ’91., u međuvremenu je Todorić postao što je postao, tvrtka je rasla, dok se nije na kraju ugušila u klasičnoj biznis megalomaniji. No, ako je to sav arsenal koji SDP ima na raspolaganju u ovoj krizi, slabo je to naoružanje.

Nažalost, ni ostali pokušaji nisu im ovih dana uspješniji. Ideja o stožeru za obranu Agrokorovih radnika i dobavljača običan je populizam, iznjedren na izvanrednom zasjedanju SDP-ovog Predsjedništva. »Trust mozgova« SDP-a se jedino dosjetio da za ugrožene radnike otvori hot-line za pomoć u slučaju neisplate plaća. »Dobar dan, ja sam blagajnica u Konzumu i nemam uskrsnicu«. Što bi na takav poziv mogao odgovoriti Davor Bernardić? Pa SDP nema novaca ni za financiranje svoje kampanje, a kamoli za 60.000 zaposlenih. Što im nudi, psihološku pomoć?

A iako je, gledajući iz oporbene vizure, jedino logično pokrenuti postupak za opoziv Todorićevog ministra Zdravka Marića, najočitije poveznice između kompanije i Plenkovića, i to je tek pucanj u prazno. Ako Marića netko treba obraditi, ako za to ima bilo kakvog osnova od lažiranja bilanci do tko zna čega, to je DORH, a ne politika. Uostalom, ako bi se Marića sada Plenković odrekao, odrekao bi se i cijelog koncepta koji je predložio i koji – možda, samo možda – na kraju bude i uspješan po tvrtku, zaposlenike i dobavljače. Za cijelu Hrvatsku.

Za Plenkovića mina pritom može biti samo Most, ako bi podržao SDP-ov zahtjev za opozivom ministra financija, no ne lažimo se – samo ako netko i HDZ-a bude htio rušiti Marića, Most će to podržati. Na SDP-ovom prijedlogu, samo slobodni strijelci tipa Mira Bulja mogli bi biti za, i to za fintu. Most će držati ljestve HDZ-u, oni ne služe za rušenja ministara, samo premijera.

Tako veliki oporbeni zazivači velikog nacionalnog zajedništva iz SDP-a, koji su se nedavno htjeli sastajati s Grabar-Kitarović, Plenkovićem i Petrovom bez povoda i potrebe, sad kad zaista postoji nacionalna kriza reagiraju površno, plitko i populistički. Znaju da im naum s Marićem nipošto neće uspjeti, ali glume oporbeni folklor. Opet će se sjediti do jedan u noći u sabornici, i opet se ništa neće dogoditi.

Kad se sve sagleda, bolje da Sabora neće biti ovih par tjedana uoči lokalnih izbora. Količina populizma i ispraznih floskula bila bi na razini prekomjernog granatiranja.