Ovi lokalni izbori mogli bi u cijelom nizu sredina u Hrvatskoj biti »boom«: Milan Bandić prvi put u anketama nije premoćno prvi u Zagrebu, rezultat Brune Esih u odnosu na Dragu Prgometa mogao bi zacrtati i budućnost šefa HDZ-a Andreja Plenkovića, Davor Bernardić pleše po rubu odlukom da podrži HNS, u Šibeniku SDP kandidira HDZ-ovca, a u Splitu se ne zna tko pije, a tko plaća – grad više nema ni staroga gradonačelnika Ivu Baldasara ni proračun, a na izbore za gradonačelnika izlazi brdo kandidata koji jedni drugima »jedu« glasove, dok će se za cirkus opet pobrinuti Željko Kerum koji evidentno opet u anketama rapidno raste i postaje splitski Živi zid ili Most, ili čak dalmatinski Beli Preletačević, sinonim za protestni glas i izrugivanje neuspješnoj politici.

A Rijeka? Čak ni u Rijeci ništa više nije sigurno. Iako ima šanse da opet pobijedi i osvoji peti mandat, Vojko Obersnel je ozbiljno ugrožen nezavisnim Hrvojem Burićem, koji ga opet gura u drugi krug i, barem prema RTL-ovoj anketi, u stopu prati sa samo 4 posto razlike u drugom krugu. Ono što je izgledalo kao Burićeva najveća mana, postalo je njegova najveća prednost: kad je otišao iz HDZ-a, smatralo se da će propasti jer neće imati jaku stranačku infrastrukturu., jer što god mislili o HDZ-u u Rijeci, on ipak ima svojih 20 posto nit’ orao nit’ kopao, No, Burić će kao nezavisni pokupiti ne samo desne glasove, nego sve protestne glasove. On više nije kandidat desnice, nego centra, retoriku je umirio i predstavlja se kao zastupnik građana, u prvom redu onih ubijenih računima Energa, ali i onih koji traže čiste račune u gradskoj upravi i efikasnije upravljanje proračunom. Ako bude drugog kruga, uzet će sve HDZ-ove glasove jer se nije prostački obračunavao s bivšom strankom, ali i sve ostale glasove. Da se na izborima pojavio rektor Pero Lučin, on bi bio kandidat centra, ovako je to postao Burić. Iako je znao cirkusirati u gradskoj vijećnici i Obersnela dovodio na rub živčanog sloma, Burić se u međuvremenu politički istesao.

Sada je već dovoljno snažan da oko sebe okupi i neke partnere, možda nezavisnog Marinka Koljanina koji uživa jednu opću gradsku popularnost. No, i glasove od desnog centra preko centra do čak dobrog dijela razočaranog lijevog centra, koji ne želi glas više davati Obersnelu, a u HNS-u ili drugim opcijama nema dovoljno snažnog imena pa se takav birač boji da će njegov glas ostati bačen, makar možda ideološki i ne bio njegov prvi izbor.

Utoliko, Burićeva kandidatura postaje plebiscit protiv Obersnela, nije bitno njegovo ime, samo činjenica da dio građana očajnički traži alternativu okoštaloj Obersnelovoj vladavini. Promjena je za te birače sama sebi svrha, a Hrvoje Burić poluga za to. Nakon ovih anketa postavlja se stoga samo jedno logično pitanje: spavaš li mirno, Vojko Obersnelu?! Pogotovo zato što ankete pokazuju da SDP-ove većine u vijeću neće biti, pa će formiranje većine za Obersnela biti treći i najteži krug izbora. Kamen oko vrata, doslovno.