Gotovo da je već žalosno gledati koliko šef SDP-a Davor Bernardić nema sreće u pokušaju da istinski zagospodari strankom koju je preuzeo: jučer nije uspio smjestiti vlastite ljude u saborskim odborima kako je želio, ranije nije uspio nagovoriti neke od stranačkih kapitalaca da i osobno sudjeluju na lokalnim izborima, a istovremeno mu HNS preuzima primat na lijevom centru u javnosti, odbijajući potpisati povelju o dugoročnoj suradnji koju im Bernardić nudi kao platformu za novu koaliciju na lijevom centru.
Iako Bernardić ima i niz dobrih reakcija, s političkim odlukama ide mu teže. Ni tri mjeseca nakon što je HNS-ova Anka Mrak Taritaš krenula u kampnju za Zagreb, SDP još nije donio svoju odluku. Zbog čega se Bernardić odlučio dirati u kadroviranje po saborskim odborima prije nego je riješio Zagreb, to nikome nije jasno. Umjesto da prvo to riješi, te ili podrži HNS ili krene s nekim svojim kandidatom pred birače, Bernardić donosi sada potpuno nepotrebnu odluku: kadroviranje u klubu zastupnika u Saboru. To su vukovi, lije, hijene i lavovi – kako koji, neki su njegovi bivši protukandidati… Uglavnom, malo je tamo bojažljivih vjeverica ili pudlica. Zoran Milanović ugurao je u Sabor »svoje ljude«, a uz to i jake igrače same po sebi.
Bez da je sto posto siguran da ih je dobio na svoju stranu, Bernardić nikako nije trebao čačkati po popisima SDP-ovih ljudi za saborske odbore. U prvom redu, oni ga lako mogu srušiti. A drugo, oni se bore za svoje plaće – mjesto predsjednika ili potpredsjednika odbora nosi dodatne beneficije, još tisuću kuna najmanje, a novi Ibler ionako je već ranije donio odluku da se članarine zastupnika povećaju s 400 na više od tisuću kuna. Ne opravdavajući njihovu gramzljivost, dapače, ipak – realnost je da je Sabor bitka za život ili smrt, uvijek. Tko takne tu kastu, loše mu se piše, a uz to još šef SDP-a ima i tu nesreću da najveći dio njih još nije saživljen da je baš on postao novi šef stranke. Ne doživljavaju ga, reklo bi se. Ne uspijeva im ništa narediti. Oni neće na lokalne izbore, i točka. Šef stranke ne može im ništa. Oni neće – jer mogu.
U Milanovićevo vrijeme, takve odluke samo bi se objavile, bez diskusije. Koliko god to bilo loše, odavalo je znakove da on kontrolira situaciju. Sada je dojam suprotan – to nažalost pokazuje recentni rejting šefa SDP-a. Koliko god ova situacija govorila i o samim SDP-ovcima koji se ponašaju kao razmaženi tinejdžeri koji baš i ne slušaju tatu, izgleda da je jaki »tata« ipak potreban. Bernardić pod hitno mora naći način kako ojačati svoj autoritet. Ako u tome ne uspije najhitnije, s daljnjim padom rejtinga na nacionalnoj razini ili lošim rezultatom u Zagrebu, upitno je koliko će dugo moći politički preživljavati, ma koliko mu namjere bile dobre.
