Kako se čini, puno buke ni za što: izbori u Rijeci ostat će na liku i djelu Vojka Obersnela, aktualnog gradonačelnika, koji ostaje jedini ozbiljni kandidat i za iduće četiri godine.

Iako se mora priznati da su HNS-ovci principijelno potpuno u pravu oko kritika koje su kao dio vladajuće koalicije upućivali gradskoj vlasti zadnje četiri godine u Rijeci, na kraju su ponudili slabijeg kandidata, nisu uspjeli nagovoriti Peru Lučina da se kandidira, te idu s predsjednikom svoje organizacije Jurajom Bukšom, što je posve legitimno, ali ne i najkorisnije rješenje.

A ako bismo vrlo paušalno zaključili da Obersnel ima sve šanse dobiti još jedan mandat, tada treba primijetiti i da će pritom biti okružen s vrlo malo novih, mladih lica. Kako sada stvari stoje, zamjenica u ime IDS-a bit će mu Dorotea Pešić-Bukovac, a Gradsko vijeće bi volio voditi Nikola Ivaniš. Iako se radi o preraspoređivanju odnosa na političkoj sceni, jer HNS izlazi iz saveza, a PGS ulazi, ipak – riječ je redom o više nego poznatim licima, koja su prisutna u politici zadnjih 20 godina.

Kad se za Rijeku kaže »na zapadu ništa novo«, to je čini se ovoga puta i doslovno. Uzalud fraze o promjenama, novim licima i politikama – i programi koji se nude su kontinuitet, a i imena koja se nude odavno su i previše poznata.

Pitanje je možda još samo kako to da su se Obersnel i Ivaniš na kraju, nakon doslovce »cjeloživotnog« konkurentskog funkcioniranja, pa sve donedavno kad je jedan bio vlast, a drugi oporba, sada našli na istoj strani. Ali, radi se o istoj generaciji ljudi, s programima koji će se nužno svoditi na to da se napokon pokuša realizirati ono što se nije uspjelo u zadnjih pet godina. Zamorno i već viđeno.

S druge strane, HNS »brije« neki svoj novi film. Ipak će ponuditi neka nova imena, jednako kao i HDZ, a vjerojatno i Most i Živi zid. Nasuprot jednom okoštalom sustavu koji reprezentiraju uvijek ista lica, javit će se i neki novi klinci. Iako su im šanse za uspjeh relativno slabe, ipak je legitimno pokušati.

A kad je SDP u Rijeci u pitanju, zlobnici bi rekli da Vojko Obersnel nema u sebi taj talent, a ni volju, da si stvori logičnog nasljednika. Brojni su već bili uz njega kao zamjenici ili šefovi parlamentarne većine, a onda otišli dalje, prema Saboru ili nacionalnoj politici, jer on jednostavno nije stvorio prostor da se u njemu diše i razvijaju neke nove političke karijere na lokalnoj razini, bilo da je riječ o Romani Jerković, Željku Jovanoviću ili Ani Komparić Devčić.

Mnogi su pokušali graditi karijeru uz njega, a onda otišli drugim putevima i teško da će se više vraćati u lokalnu politiku, u kojoj »monarh« ne dozvoljava da se bilo čija karijera, uz njegovu, razmaše i pokaže, pa makar bila riječ i o drastično mlađoj generaciji ljudi, koja mu ne može konkurirati iskustvom. Kako stagnira Grad, tako stagnira i lokalna kadrovska politika vladajuće ekipe u Rijeci.