Kako se i očekivalo, gradski SDP Rijeke ostao je na pozicijama na kojima jedino zna i može biti: kandidat za gradonačelnika je opet Vojko Obersnel, uspješan gradonačelnik koji je od Rijeke napravio grad-uzor i u kojega se, kako sam tvrdi, mogu ugledati mnogi drugi u Hrvatskoj. Tako barem misli on i njegovi kolege u Gradskom odboru SDP-a Rijeke.

I tu pomaka nema. Odluke ovakvog tipa donose se u riječkom SDP-u bez rasprave, bez pitanja i potpitanja, bez kritičke riječi i misli i, naravno, bez protukandidata. Zapravo, nakon što u svibnju Vojko Obersnel pobijedi u prvom krugu (jer će bez Lučinove kandidature i s mrtvom gradskom oporbom upravo tako biti), a Davor Bernardić kao šef stranke ne uspije dobiti ni Zagreb, ni Osijek, ni Pulu ni Split, možda bi bilo najbolje da unutarstranački pučisti upravo Vojka Obersnela instaliraju za novog predsjednika SDP-a. Nakon svega, on će biti jedini uspješan SDP-ov kandidat na lokalnim izborima, i svi koji će u SDP-u biti nezadovoljni u narednim mjesecima, trebaju se skoncentrirati i shvatiti tko jedini može biti najbolji šef SDP-a.

To što se riječka stranačka organizacija drži na okupu na nitima interesne povezanosti i mreže koja je u 25 godina izgrađena u komunalnim poduzećima i neproničnom sustavu javne uprave Obersnelova carstva na Korzu 16, gdje se okružio cijelim sustavom PR-ovaca, a investicije se uglavnom svode na ulaganje u nove portale za veličanje lika i djela uspješnog riječkog gradonačelnika, manje je važno. To što bastion SDP-a Hrvatske broji niti 300 aktivnih članova, ni to nije važno. Vojko Obersnel dokazano je jedini uspješan SDP-ovac u Hrvatskoj i potpuno je normalno da nema protukandidata, niti da bi to itko ikada i želio postati.

Dapače, bedem ljubavi raste i njegova koalicija je sve veća. Sad su u njoj i PGS-ovci, kao dosad jedina natruha opozicije u Rijeci, a HDZ je odavno otpisan, dok nezavisni Hrvoje Burić i dalje spremno juriša na vjetrenjače. To je naravno pohvalno, ali uzaludno.

Rijeka nije grad koji teče.