Ludo i nezaboravno bilo je i jučerašnje aktualno prijepodne u Saboru – dosta je smiješno da se sada ide potezati pitanje Plenkovićeva sudjelovanja u ratu i raubanje stare mantre »gdje si bio ’91.«, jednako kao što je smiješno i kad Bruna Esih premijeru laska kako ne treba biti supereuromen, već samo – državnik, na što on umire od smijeha svjestan nemoći svoje bivše koalicijske partnerice da mu ozbiljno politički naudi.

Naravno, i ovoga puta s nestrpljenjem se očekivao »odnošaj« SDP-ovog Gordana Marasa i premijera Andreja Plenkovića, koji je već postao dio tradicije i uvijek najzanimljivija epizoda aktualca. Ovoga puta Maras je upozorio na činjenicu da se građanima Hrvatske gadi politički sustav, da se ljudi kupuju, da se rade usluge. »Jeste li ponosni na Bandića i simbiozu koja je zagadila političku scenu? Vaša simbioza s Bandićem podsjeća me na raka samca i moruzgvu. Vi ste unutar svoje stranke HDZ-a rak samac, a

Drugo, daleko je Plenković od toga da bi bio rak samac – njegova je većina svakim danom sve deblja, i to čak i ne mora nužno biti pitanje političke trgovine, kao što Maras aludira. Nažalost, to je i pitanje slabosti SDP-a i opozicije u cjelini. Možda bi i bez Bandićeva kluba bilo tako. Činjenica da je HDZ-ov rejting postojan neovisno o svim aferama govori međutim da on ima podršku ne samo među sve većem broju zastupnika, nego i građana. Koliko god se to Marasu i ostalima u SDP-u sigurno ne sviđa. Alternative trenutno nema.

Puno razlike nema, samo što je Zagreb mnogo više pod svjetlima reflektora od Rijeke. Ni ovdje izvršna vlast nema svoju većinu u lokalnom parlamentu, i nije nesklona dogovarati se s Laburistima, pa HNS-om, pa manjim lokalnim strankama tipa Lista za Rijeku kad zatreba… Sve su to u nekom trenutku bile oporbene stranke, pa su onda to u Rijeci prestale biti. Tako da crvene moruzgve obitavaju i u širim staništima, s rakovima samcima ili bez njih.