Ćaća se vratio! Unatoč Joeu Bidenu, početku konzultacija o sastavljanju Vlade, a možda čak i početku trećeg svjetskog rata, to je ipak jučer bila vijest dana – Ivo Sanader je na slobodi.

A vratio se vjerojatno u najgorem trenutku za hrvatsku politiku, posebno ako se budu morali održati novi izbori. SDP-u to, doduše, može i odgovarati jer se simbol HDZ-ovske korupcije i pljačke vraća ako ne u politiku, onda barem na javnu scenu, no ne i ako  Sanader odluči igrati i neku novu javnu ulogu.

Njegov povratak, iako je on politički mrtav u HDZ-u, ipak nije bezazlen za ukupne odnose na sceni – svaka njegova javna izjava može pomicati klatno ulijevo ili udesno. Primjerice, ako se Sanader bude javno žalio na odnos pravosuđa prema njemu. A to je jučer već učinio, odmah pred Remetincem, gdje je udario na SDP-u bliskoga Mladena Bajića.

Još je manje dobar Sanaderov izlazak za HDZ. On svakako može dodatno naštetiti toj stranci, podsjećanjem na sada već pomalo ispeglani imidž HDZ-a. A podsjećanje na Sanadera je podsjećanje na okaljano HDZ-ovo lice, pa u situaciji nekih novih izbora Tomislav Karamarko može samo proklinjati Ustavni sud koji se dosjetio pustiti Sanadera.

HDZ je trenutno u stanju unutarnjeg rasula, što se zasad ne vidi jer se i dalje pokušava okupiti većina, no broj struja koje žele Karamarkov odlazak samo se multiplicira. Iako se Sanader neće i ne može vratiti u HDZ, to ne znači da ne postoji ekipa koja mu je još uvijek bliska ili koja mu jednostavno pripada po mentalnom sklopu, različitom od Karamarkova.

Utoliko, Sanaderov izlazak iz Remetinca u svakom slučaju ne olakšava poziciju HDZ-u u ovom političkom vakuumu.

Na koncu, tko kaže da se Sanader neće i politički angažirati, neovisno o tome što je sinoć pred Remetincem izjavio? Pravomoćnu presudu nema, prema tome, tko ga drži? Da se našalimo: možda se približi Mostu, ili smisli neko drugo inovativno rješenje.  Čovjek koji je proveo u istražnom zatvoru toliko godina, bez konačne presude, ima  pravo govoriti o sustavu štogod želi. A jedno je sigurno: Sanader će govoriti.

Jer, slučaj Sanader najbolje je ogledalo hrvatske države. Tko god bio na vlasti, tko god sastavio vladu, svejedno je: ostat će nam poput pljuske u lice u trajno naslijeđe činjenica da je jedan hrvatski premijer završio u zatvoru, optužen za korupciju i stvaranje zločinačke organizacije, da je Hrvatska izblamirana pred licem Europe, da su se na sudu sklapale nagodbe i priznavale krivnje, a da je Ivo Sanader svejedno nakon gotovo četiri godine i dalje čamio bez presude u istražnom zatvoru, te da su se na kraju oko tumačenje njegova prava na slobodu međusobno prepucavali Ustavni i Vrhovni sud. I na kraju je pušten na slobodu bez ijedne od šest mogućih mjera zaštite.

A nije samo Sanader jučer bio kamenčić u lavini propasti hrvatske pravne države: svjedočili smo i nagodbama u slučaju Nadana Vidoševića kojega su, kao i Sanadera, najbliži suradnici izdali te na kraju prošli s radom za opće dobro, dok je »glavonja« iz HGK ostao sam. To je samo još jedan primjer pravne države koja počiva na tome da ima priznanja krivnje aktera u aferama, a onda ih velikodušno pušta van.

U Hrvatskoj nema pravne države, to je nažalost jedina istina nakon dosadašnjeg tijeka slučaja Sanader. A to je zapravo i poraz politike, i lijeve i desne.