Dan nakon što je tema pravosuđa opet postala top u Hrvatskoj, jer je to prva od reformi koje je Most zatražio od SDP-a i HDZ-a, dva nova pravosudna slučaja zatresla su Hrvatsku.

Nakon prvoga, razuman čovjek samo si može postaviti pitanje: koliko vrijedi ljudski život u Hrvatskoj? Poduzetnik Tomislav Horvatinčić, doduše, jest proglašen na sudu u Šibeniku krivim za smrt dvoje talijanskih jahtaša, no – osuđen je na godinu i osam mjeseci uvjetne kazne. A šlag na tortu ove odluke suda, koja Horvatinčića ostavlja na slobodi, jest da i dalje, uvjetno na tri godine, može upravljati plovilima!

Kad je Radimir Čačić u Mađarskoj u prometnoj nesreći usmrtio također dvije osobe, dobio je 22 mjeseca  – sud u Kaposvaru odrezao mu je 11 mjeseci zatvora, a ostalih 11 dobio je uvjetno. Presuda mu je promijenila život: u tom trenutku bio je prvi potpredsjednik Vlade i momentalo je dao ostavku, a njegova stranka ga se odrekla i sada tavori oko izbornoga praga u Varaždinu, gdje je jedva prošao u Sabor.

Horvatinčić će, pak, svoju kaznu »gledati« sa slobode – cijena života dvoje ljudi koje je on usmrtio, i to bez magle, usred ljeta na moru, puno je manja od cijene života Čačićevih Mađara. Vrlo dvojbena odluka suda govori tisuću riječi o tome kakvo je danas hrvatsko pravosuđe.

A drugi slučaj je Zdravko Mamić i, ovoga puta ne njegov brat Zoran također, nego sin: nagradno pitanje glasi nakon koliko će oni biti pušteni na slobodu i kako će te presude završiti? . Presuda još nema, to znamo, ali ovo je njegovo treće ukupno uhićenje dosad, drugo zbog kriminala i prvo otkako je jamčevinom istražni zatvor zamijenio uvjetnom slobodom. Sve to dosad nije dovelo ni do kakve presude.

U jednom od procesa je već i oslobođen – sud je ocijenio da nije kriv za govor mržnje u slučaju vrijeđanja tadašnjeg ministra sporta Željka Jovanovića, za kojeg je bio ustvrdio da mu s očnjaka curi hrvatska krv. Za sud to nije bio govor mržnje, a hoće li ga porezna utaja, primanje i davanje mita te zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju, za što ga se sada neslužbeno tereti, dovesti do neke presude, u to se zapravo gotovo pa lako okladiti.

Nedavno je uhvaćen u razgovoru s ustavnom sutkinjom u navodnom pokušaju sastavljanja ustavne tužbe, a nije bilo davno pa se lako možemo sjetiti da je Mamić bio i donator u kampanji predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović i aktivni sudionik nedavne parlamentarne kampanje.

Vjerojatno samo Mostova naivnost i proklamirana vjera u reforme može još imati optimizma kad je ova epizoda hrvatskog pravosuđa u pitanju, a slično je, eto, i s Horvatinčićem. Samo naivni ovdje mogu vjerovati da uhićenje Mamića ima posljedično veze i s osuđujućim presudama.

 No, tu ne smijemo prejudicirati odluke suda, naravno. Samo možemo zaključiti da su u Mostu vrlo nadobudni kad, uz reformu pravosuđa kao primarno, odmah traže rješavanje pitanja »nogometne mafije« kao drugi po redu uvjet.

Je li u tom smislu jučerašnje uhićenje Mamića slučajnost ili ne, i hoće li se Mamić na kraju nasukati baš na Mostu, možemo samo nagađati.

No, rješavanje nogometne mafije, kao i poduzetničke ili svake druge, raznih zločinačkih organizacija i sličnih, bila je namjera i želja i dosadašnje Vlade, nije Most tu ni po čemu originalan. Samo će vrijeme pokazali je li se u tome i uspjelo, i čiji mandat je za to bio presudan.