Snimio Roni BRMALJ
To je bolna točka SDP-a u ovim izborima – nedovoljno ograđivanje od Glavaševih crnokošuljaša, iz pragmatičnih razloga da ih se snubi ako budu nedostajala ta tri glasa za sastavljanje nove Milanovićeve vlade. Tako je iz riječkog SDP-a, možda i ne hoteći, otvorena pred hrvatskom javnošću baš ona rana koja bi SDP na ovim izborima mogla najviše zaboljeti – toleriranje HDSSB-ove stranačke »vojske«
Nevjerojatna i potpuno neočekivana epizoda zakotrljala se na ovim izborima u Rijeci: iako postoji nepisani, ali kako se čini dosta čvrsti pakt o nenapadanju SDP-ove koalicije i IDS-ovog saveza, kako bi dvije lijeve opcije nastavile surađivati na platformi lijevog centra nakon 8. studenoga, vodeći riječki SDP-ovac Vojko Obersnel pokrenuo je svojevrsni rat s IDS-om.
Točnije, s njihovim partnerima PGS-om i Listom za Rijeku, poručivši IDS-ovcima da su trebali pripaziti s kime koaliraju jer su ove dvije manje regionalne stranke uvijek koristile svaku situaciju koju su mogle da lokalno koaliraju s – HDZ-om. Nakon toga razvila se cijela polemika, koja je zasad završila time da su iz PGS-a poručili da Obesnel ustvari radi protiv vlastite stranke, a u korist »živahnog« Slavka Linića, što ovaj naravno demantira.
Bez vidljivog razloga tako se već prvog dana izborne kampanje dogodio prvi sukob na ljevici. HDZ-ovci mogu samo likovati da se upravo u 8. jedinici već od prvoga dana kampanja zaoštrila između SDP-a i IDS-a, a za ovdašnju javnost sve strahote koje HDZ drugdje po Hrvatskoj izgovara, poput one da će »satrati crvene«, padaju u potpuno drugi plan.
Svakako, taktika vrha SDP-a i IDS-a sigurno nije bila da se potuku iza prve okuke, a upravo to se dogodilo. Moglo bi se reći da je Obersnel na neki način »ukrao« kampanju vlastitoj stranci, skrećući je na potpuno neplanirani kolosjek. Teško je vjerovati da je to dio kampanje koju bi autorizirao Ibler, mada je naravno legitiman cilj socijaldemokrata u Rijeci da Istrijani dobiju što manji broj glasova, koje će potom onda uzeti oni, jer ipak su na izbore izašli odvojeno i neke vrste konfrontacije mora biti.
Ipak, čudno je da su na kraju u konfliktu Obersnel, koji je bio vrlo oštro kritizirao Vladu tijekom cijelog mandata zbog centralizacije, i IDS koji je upravo iz istih tih stavova ovoga puta odlučio na izbore izaći van Milanovićeva kišobrana. A ipak, sukob se već dogodio – možda zato što si riječki gradonačelnik gradi poziciju za nove lokalne izbore u trenutku kad mu je postalo jasno da su na listi SDP-a u 8. jedinici uglavnom ljudi koje sam ne bi bio predložio Ibleru, da ga se slušalo.
Ono što je gledajući iz vizure vrha SDP-a u ovoj priči sigurno loše jest činjenica da je sam IDS odmah stao na stranu svojih aktualnih partnera te poručio Obersnelu da bi mu bilo bolje da komentira koaliciju SDP-a i HDSSB-a .
To je bolna točka SDP-a u ovim izborima – nedovoljno ograđivanje od Glavaševih crnokošuljaša, iz pragmatičnih razloga da ih se snubi ako budu nedostajala ta tri glasa za sastavljanje nove Milanovićeve vlade. Tako je iz riječkog SDP-a, možda i ne hoteći, otvorena pred hrvatskom javnošću baš ona rana koja bi SDP na ovim izborima mogla najviše zaboljeti – toleriranje HDSSB-ove stranačke »vojske«.
Zoran Milanović i njegovi suradnici nisu se još dovoljno eksplicitno ogradili od Glavaševih »postrojbi«, rugajući im tek se kao operetnima, no SDP bi zbog toga mogao biti kažnjen na dva načina – prvo, od strane birača ako zbir glasova bude manji zbog koketiranja s HDSSB-om, a potom i od IDS-a ako negativna kampanja ode predaleko i ako na kraju postizborna suradnja postane nemoguća. Tri glasa IDS-a ne vrijede sigurno manje od tri HDSSB-ova glasa. A sve drugo je samo folklor.