Ova HDZ-ova Vlada nastavila se na prethodnu Oreškovićevu, nikad nismo tražili sto dana mira, odmah smo krenuli u reforme, kao kad mobitel uključite u punjač i odmah nastavite raditi, s tom je izjavom premijer Andrej Plenković pozdravio jučer novinare koji su mu poželjeli da im dozvoli postavljanje pitanja i ako se, ipak, ne kandidiraju na izborima. A time je i priznao ono što svi znamo, i što opozicija uporno i govori – da je riječ u velikoj mjeri o vladi kontinuiteta u odnosu na prošlih godinu dana, mada HDZ vodi drugi predsjednik i mada je dobar dio kadrovskog postava zamijenjen.

Plenković je to izgovorio točno na petu obljetnicu HDZ-ova prepuštanja vlasti tadašnjoj Milanovićevoj Vladi, a od tada je HDZ promijenio već tri predsjednika. Pritom, novi HDZ-ov postav trudi se dokazati da je bitno drugačiji od Karamarkova modela ponašanja i imidža, no činjenica je da je riječ o stranci čiji predsjednik i sad na svoja druženja poziva neke od notornih desničara, a i koja, uostalom, još nije napravila dovoljnu distancu prema ploči s natpisom »Za dom spremni«.

Da bi dokazao da je suštinski različit od bivše strukture, a tvrdi da to želi biti, aktualni šef HDZ-a i premijer morao bi povući nekoliko konkretnih poteza. On bi, kratko rečeno, trebao pokazati da mu se fućka za pozdrav »ZDS« – a to bi u njegovu slučaju bila vrlo pozitivna poruka, za razliku od činjenice da je Zorana Milanovića to na kraju politički pokopalo. Kad bismo se uvjerili da mu se za to kao HDZ-ovcu napokon stvarno fućka, i kad bi to u svom eteru objavilo neko od desničarskih novinarskih pera koji mu se povremeno nađu u širem društvu, tada bismo mogli pomisliti da postoji stvarna distanca ove sadašnje vladajuće strukture u HDZ-u u odnosu na strukturu za koju je cijela briselska ekipa poželjela da se makne sa scene u Hrvatskoj. Jer inače će premijer biti i više nego u pravu kad kaže da je riječ o politici kontinuiteta i vladi na istom »punjaču«.

A možda to Plenkoviću i nije nužno potrebno – upravo jučer uvjerili smo se da je svoj mir kupio dogovorom sa sindikatima državnih službi, vjerojatno ovih dana i javnih službi. Atmosfera bez tužbi i štrajkova na ulicama puno je važnija za šefa vlade nego neka ideološka prepucavanja i prodike koje mu oko »ZDS« drže takozvani lijevi novinari. Dapače, do obljetnice Jasenovca on će sigurno i za to naći rješenje, pacificirat će i relaksirati pravaše i desničare te riješiti sve rezidualne probleme, kako on to voli reći. A još važnije: njegova Vlada donosi i neke toliko popularne odluke da još mirnije može nastavljati voziti po dnevnom redu koji si je zacrtao. Primjerice, oduka o vraćanju dužobalne brodske linije od Rijeke do Dubrovnika toliko je logična, pametna i za identitet države kao pomorske i turističke zemlje bitna, da nema tko će je osporavati.

Tu su i slične odluke o poreznom rasterećenju plaća »srednje klase« i poduzetnika, što također zahvaća dobar dio nacije, a nema sumnje da će, nastavi li opozicija inzistirati na povećanju minimalne plaće te time pritiskati Most da prijeđe na njihovu stranu, premijer već i prije nego se to nađe na dnevnom redu Sabora i sam predložiti neko srodno, populističko rješenje oko najnižih plaća. Plenković pliva između desnice u svojim redovima i ostatka javnosti otprilike jednako kao i između zadovoljavanja potrošnje gladnog srednjeg sloja i socijalno ugroženih. Jesu li pritom rezultati baš »sjajni«, kako je jučer rečeno novinarima, dalo bi se raspravljati. No, bolje bi bilo da se skine s punjača ex ekipe koja je vodila HDZ.