Ako se Milorad Pupovac pod hitno ne prestane pri pregovaranju o sastavu nove vlade ukopavati sve apsurdnijim izjavama o angažiranju pripadnika srpske nacionalnosti u javnim poduzećima, hrvatska politika mogla bi doživjeti nezabilježeni presedan: da stranka i mandatar koji pokušavaju sastaviti vladu SDSS-u kažu – ne, hvala.

U redu, možda je to malo karikirano rečeno, jer svakome trebaju tri ruke SDSS-a u Saboru, pa i Andreju Plenkoviću, ali Milorad Pupovac ne prestaje sablažnjavati javnost izjavama o tome što bi Srbi trebali, ili što im pripada.

Pritom se  do kraja zapetljao, pa je jučer nakon pokušaja da izgladi stvari rekao ne samo da bi bilo normalno da predstavnici manjina imaju svoje ljude u Hrvatskim šumama ili Hrvatskim vodama, ili nacionalnim parkovima, nego i da bi tek s takvim njihovim prisustvom bili napokon riješeni problemi sela bez struje i vode u Lici i drugim ruralnim krajevima gdje pripadnici srpske manjine žive.

Dakle, pripadnike manjine ne samo da bi trebalo pozapošljavati u javnim poduzećima po nacionalnom ključu, nego kad ih se zaposli, onda još moraju i pogodovati mjestima iz kojih dolaze, te im osobno dovesti struju i vodu?!

A koje točno Srbe? Da li samo one koji su članovi SDSS-a, ili bilo koje Srbe? Ili ako nisu iz SDSS-a, Pupovac ih ne broji?

Radi se o političaru koji je u hrvatskoj politici prisutan od 1990. i osobi izrazito velikog politološkog i sociološkog znanja te ogromnog iskustva. Ako je itko sudjelovao u baš svim pregovorima o sastavljanju vlade u Hrvatskoj, osim Furija Radina, to je bio Milorad Pupovac.

Je li doista moguće da je baš on pomiješao osnovne pojmove? Ni nakon jučerašnjeg obraćanja nije uspio objasniti kakve veze ima nacionalnost sa upravljanjem javnim poduzećima, a niti demantirati da je vjerojatno riječ o nečemu sličnom trgovini utjecajem na najgori mogući način.

Nije nelegitimno, naravno, da bilo koja stranka, pa i SDSS sudjeluje u razgovorima o formiranju vlasti, te da pritom ima i svoje konkretne, mjerljive zahtjeve. Ako mandatar Plenković procijeni da mu je važnije SDSS-u za tri glasa podrške u Saboru umjesto jednog ministarstva u vladi dati neko od mjesta u upravi HŠ-a ili HV-a ili bilo kojeg javnog poduzeća, to uopće nije sporno. Legitimno je u takvim pregovorima postavljati svoje uvjete i politički ih argumentirati.

Naravno, sve s preduvjetom da se radi o stručnim osobama koje zadovoljavaju osnovne tražene reference za takvo mjesto. Ali argumentacija koju je ovoga puta Pupovac ponudio prešla je mjeru dobrog ukusa, a i poželjne političke korektnosti.

Kako će mandatar Plenković sada pravdati pred vlastitom (desnom i nacionalističkom) strankom da bezuvjetno treba podršku manjinaca, jer je to inače dobra demokratska praksa?  Pupovac si je srušio ovakvim pristupom i pregovaračke pozicije, a i rejting koji je dugo gradio. On jako ne voli kad ga se naziva etno-trgovcem, no retorika kojom se poslužio mnogo više gura pripadnike srpske manjine u Hrvatskoj u geto nego što hrvatska realnost uopće pokazuje.

U ovoj državi ljudi se zapošljavaju po stručnim referencama, a ne po krvnim zrncima.

Gora od partijske podobnosti, samo je nacionalna.