Novi teroristički napad u Nici možda će do kraja promijeniti lice Francuske, a i Europe. Turističko središte na dan francuskog nacionalnog praznika i slavlja najvećih vrijednosti moderne civilizacije i demokracije, bratstva, slobode, jednakosti, nije odabrano slučajno, i utoliko je ovo potpuno jasno ujedno i napad na modernu zapadnu civilizaciju.

Iako je naizgled napadač bio samo jedan, poruka koja je poslana više je nego opća i decidirana, a tajming izabran baš za dan francuske republike, signal da teroristi itekako iskalkulirano pripremaju svoje rušilačke pohode. Posebno je šokantna brutalnost terorističkoga čina, način na koji su ljudi na ulici poubijani, zgaženi, dok su slavili najviše vrijednosti svoje države i civilizacije u kojoj žive.

No, baš zato, to je napad i na sve ono negativno što zapadna civilizacija nosi – na dekadenciju, na socijalne razlike, na ratove koje takozvani Zapad vodi diljem planeta uvodeći demokraciju u Siriji, arapskim zemljama i drugdje. To je osveta, koja nema opravdanja, ali napad baš u elitnoj Nici, na Azurnoj obali, praktički »na crvenom tepihu« nije samo poruka Francuskoj, već cijelom – kako to uopće nazvati – kapitalističkom svijetu čiji je Nica sinonim. Ogromne socijalne razlike, nejednakosti, prikriveni rasizam prema imigrantima, koji posebno u Francuskoj pripadaju već drugoj ili trećoj generaciji, i koje većinski ne čine novovjeki izbjeglice iz Sirije ili drugi recentno ojađeni ljudi, u samoj su srži današnje Europe.

Oni koji se u to razumiju, kažu da je jedini odgovor jačanje suradnje sigurnosnih službi i kontrole vanjskih granica uz istododno kratkoročno zaustavljanje sukoba, kako bi motivacija za »osvetom« bila manja, a na duge staze omogućavanje gospodarskog jačanja država iz kojih imigranti dolaze.

Pohlepa rađa nejednakost, a nejednakost nasilje, i bilo kakva radikalizacija, čak i kad je u pitanju sama Francuska koja je već umorna od strahova i borbe s terorizmom, te koja je već mjesecima u izvanrednom stanju, ne smije se prevladati. Procjene su da će se sve stranke, čak i socijalisti, pod naletom ovog nasilja i terorizma, sve više pomicati udesno.

No, upravo to bilo bi pogrešno. Jednako kao što je Hrvatska pod naletom izbjeglica prošle godine reagirala suzdržano i mudro, za razliku od niza nama susjednih zemalja koje su traumatizirale i građane Europe, a kamoli ne Sirijce, slično mora nastupati i Francuska i cijela Europa. Umjesto ograda i suzavca, umjesto poruka Ladislava Ilčića o tome da će »arapski muslimani promijeniti kulturnu sliku Europe«, Europa mora vratiti širinom. Jednakošću, baš kako credo francuske republike i glasi.

No, lako je to reći. Za to vrijeme ulice Nice su prazne, jednako kao i ranije Pariza i Bruxellesa. Problem terorizma jest što su mete uvijek nevini ljudi, a strah je najsnažnija emocija. Europa, uključujući sam istok u Turskoj, definitivno više nije ista otkako se događaju ovakvi teroristički napadi.

No, najveća je šteta počinjena time što se sigurno sada svi građani Europe ne mogu, a ne zapitati: što smo sami skrivili da smo zaslužili ovakvu vrstu osvete.

Taj crv sumnje najteža je posljedica terorizma. Iako smo kao Zapad promovirali najviše ljudske vrijednosti, uključujući demokraciju i razvoj institucija u zemljama koje su godinama bile diktature, jesmo li ipak pogriješili?! I mora li krv biti odgovor na to pitanje?

Posumnjali smo u svoje vrijednosti, i cilj terorista je već postignut.