Imali smo jučer i tu sreću da čujemo program kandidata za predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića: sva opća mjesta su tu, od zajedništva do Tuđmana i uloge HDZ-a kao širokog nacionalnog pokreta. Sve obavezne forme su pobrojane, a čak smo čuli i čuđenje što je HSS odlučio podržati SDP na izborima jer, kaže Plenković, Marijana Petir kao pripadnica grupacije EPP-a sjedi samo – tri metra od njega u EP-u(!).  To bi trebao biti krunski dokaz njihove političke bliskosti?!

Ali nije to ni jedini, ni najveći problem: najzanimljivije su bile Plenkovićeve izjave o obrazovanju, koje je (srećom?) postalo jedna od ključnih tema ove kampanje. Poručio je da se zalaže za nastavak kurikularne reforme, uz pluralnu uključenost stručnjaka, ali uz uvažavanje roditeljskih prava. Također, govoreći o kurikularnoj reformi, rekao je kako očekuje kvalitetnu recenziju programa.

U prijevodu, ovo prvo valjda znači da će u svakoj pojedinoj školi i razredu, ako kurikulum ne predviđa vjeronauk kao izborni predmet, a roditelji ga žele, zapravo roditelji i odlučivati. Doduše, može biti i obrnuto, pa ako većina želi zdravstveni ili građanski odgoj, da će to i dobiti. No, postoji li gori način za daljnje društvene podjele od  otvaranja polemika u svakoj pojedinoj sredini. »Ili mi, ili oni« sada seli izravno u razrede? Ne valjda.

A druga teza, da kurikularna reforma treba doživjeti »recenziju« već je  viđena na djelu: isti taj HDZ kroz lik i djelo ministra Predraga Šustara već je smijenio Borisa Jokića, unatoč glasu »protiv« 50.000 ljudi na trgovima, te imenovao paralelni sustav na čelu s ljudima koji su epigoni najkonzervativnije politike, primjerice Dijanu Vican koja je recenzentica programa zdravstvenog odgoja udruge GROZD.

Ako to nije recenzija na djelu – ništa nije. Ona je već »doživljena«. Takav novi sastav voditelja projekta kurikularne reforme produkt je HDZ-a, i Plenković se neće moći praviti nevješt pa reći da takvo rješenje nema veze s njim. Odluka je donesena u trenutku kad on već gotovo faktično vodi stranku. Novi sastav vodstva kurikularne reforme najbolji je dokaz da će HDZ uvijek ostati samo – HDZ.

Naime, ako je htio mijenjati lice HDZ-a, Plenković upravo na primjeru reforme školstva ima tu šansu. No, nažalost, čini se da je ona propuštena već u nultoj fazi. Kontroverzni ministar Šustar sigurno ne bi povukao takav potez da nije dobio i amen Plenkovića, a ako će novi Plenkovićev HDZ biti potpuno retrogradan, kao i Karamarkov, tada hvala lijepo, transformacija nam nije ni trebala. S Karamarkom smo bar znali na čemu smo.

Naravno, Plenković još ima vremena da do izbora bolje objasni što ove njegove prve poruke o kurikulumu zapravo znače, možda ga se krivo prevodi. Ima priliku pokazati da njegov novi HDZ neće biti jazbina najretrogradnije kulturne kontrarevolucije u Europi. Ako si želi dobro i želi zagrabiti dio glasova centra, Ladislav Ilčić i GROZD ne mogu mu ostati najbolji prijatelji, jer čak ni svo članstvo ili biračko tijelo HDZ-a (kao ni HSS-a, uostalom, koje se stalno podcjenjuje), nije toliko vjerski zaostalo da ne bi željelo da mu se djeca školuju na moderniji i praktičniji način.

Ako Plenković to ne vidi, gore za njega.

A SDP-u i Milanoviću preostaje samo da Jokića nagovori da, iako depolitičan, pristane na ponudu i ode na njihovu izbornu listu te nakon izbora profesionalno nastavi voditi posao koji zna.  Ako je već »ili mi, ili oni«, tada je pošteno da uz Ilčića na HDZ-ovoj listi, bude i Jokić na SDP-ovoj.