Policija je jučer riješila važan slučaj – za krađu zlata i novca iz policijskog sefa u sjedištu kriminalističke policije osumnjičen je nedavno smijenjeni načelnik zagrebačke službe organiziranog kriminaliteta Željko Dolački u čijem su uredu nalazio okradeni sef sa 280.000 eura i zlatnim polugama.

Ministar policije Vlaho Orepić požurio se  sazvati izvanrednu press konferenciju i  objasniti da je ovime hrvatska policija dokazala da je u samom europskom vrhu po učinkovitosti.

Na stranu sada to što si ministar Orepić ovim uspjehom pere obraz nakon što je usred zgrade MUP-a nestalo zlato i novac, što je zvučalo kao da je slučaj izrežirao News-bar ili Sprdex, nego i spašava svoju ministarsku fotelju na slučaju koji je imao snažnu političku konotaciju od prvog dana, zbog čega je uostalom došao u izravan konflikt s potpredsjednikom Vlade Tomislavom Karamarkom, te bio prisiljen posmjenjivati cijelu strukturu u MUP-u, mada se tome ranije žestoko protivio. Sada mu je ovaj rasplet s Dolačkim odlično došao – skoro kao krimić, i to na vrijeme riješen. Aplauz!

No, nešto drugo je u ovoj priči bitno: sustav se jako požurio po nalogu ministra istražiti i pod hitno riješiti ovaj slučaj, jer mu je to osobno politički važno. A istovremeno drugi, suštinski puno važniji slučajevi ostaju neriješeni ili s potpuno nemuštim, voluntarističkim objašnjenjima iz policije.

Primjerice, napad na Rome u Zagrebu, dva puta u tri dana u istoj ulici, i na gotovo isti način – bombom, odnosno Molotovljevim koktelom. Iako je iz aviona bilo vidljivo da je prvi napad na romski vrtić morao biti delikt zločina iz rasne netrpeljivosti, policija apsolutno nije reagirala ispravno. Iako u kući živi 40 (!) članova obitelji Seferović, policija nije osigurala dodatnu zaštitu pred tom kućom, kao ni u cijeloj ulici niti kvartu.

Seferovići sami drže noćne straže, jer policijsku zaštitu nemaju. Bar je nisu imali za drugoga napada, samo malo dalje, na kuću gdje je također spavalo desetak djece. Političari su minimalizirali slučaj, čak i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić koji je inače veliki prijatelj Roma iz naselja Kozari putevi. No, sada drži HDZ-ovu većinu u Saboru pa je naglo oslijepio, i nije tražio dodatnu policijsku zaštitu za svoje romske sugrađane.

Lakonski je rekao da je to »lokalni obračun« u tom kvartu, što bi impliciralo da su se valjda dvije romske bande malo pokačile. I ta izjava je zapravo rasno obojena – ali na to se više nitko u Hrvatskoj   ne osvrće.

Ima još primjera – recimo, slučaj provale u stan intendanta Olivera Frljića i drugi stan, njegove partnerice. Ni nakon više tjedana počinitelj nije nađen, ali je u policijskom izvješću pred nadležnim saborskim odborom jasno rečeno da upad nema etnički motiviranih elemenata niti je posljedica medijskih ili drugih pritisaka nego je imovinski delikt.

Kako policija to može tvrditi  ako počinitelj još nije nađen? Da li to policija možda nagađa, samo kako bi se umanjile političke posljedice ovog evidentno koordiniranog upada? Netko se malo zapetljao u toj političkoj muljavini od izvješća, očito.

U ovoj državi u kojoj je netolerancija uz nasilje na ulicama prema pripadnicima manjina ili političkih neistomišljenika toliko strašno narasla da je to postala svakodnevna pojava, MUP bi se u prvom redu trebao baviti općom sigurnošću građana, a ne spašavanjem obraza ministra Orepića.