U Saboru jučer opet isti »demagogizam«, čiji je otac bio ustaša, a čiji partizan… Tako kaže pjesma, a stvarnost je još malo gora. Prvi aktualac novog premijera Tihomira Oreškovića prošao je s novom taktikom SDP-a, čiji se zastupnici uopće nisu obraćali premijeru već isključivo šefu HDZ-a i potpredsjedniku Vlade Tomislavu Karamarku, jer je procijenjeno da premijer uživa simpatije javnosti, te čak empatiju sa svojim lošim hrvatskim jezikom, pa se fokus okrenuo ka Karamarku.

A on je oporbene zastupnike optužio da oko sebe ne vide boljševizam i žal za Jugoslavijom, iznerviran nakon što je iz klupa dobio pozdrav »Smrt fašizmu, sloboda narodu«. Nije se imao potrebe opravdavati na koji način tretira Jasenovac, što gostuje u emisijama osuđenih dilera, što se provodi udar na medije i klerikalizacija javnog televizijskog servisa, već je upozorio opoziciju da oko sebe ne vidi opći žal za boljševizmom, a oporbi poručio: »Smrt fašizmu, smrt komunizmu, sloboda svim narodima«. Ipak, svi narodi i narodnosti neće na službenu proslavu u Jasenovac, što je jasna poruka Karamarku i njegovoj stranci, ali je on u potpunosti ignorira.

On bi se radije borio s avetima jugoslavenske prošlosti. Uzalud pojedini mediji pišu o tome da Karamarko za novi mandat na čelu HDZ-a ima novu taktiku vraćanja u centar i ublažavanja ideologizirane desne retorike – to su PR-ovci vjerojatno prodali i njemu samomu, i novinarima, ali »demoni« šefa HDZ-a ipak mu ne dozvoljavaju da posluša stručnjake za odnose s javnošću već se uporno vraća na totalno potrošenu i praznu tezu o tome da Hrvatskom lebdi duh boljševizma. To je toliko isprazno, da su mu očito i najdobronamjerniji sugerirali da promijeni mantru, no čini se da plan neće biti tako lako provesti.

U svakom slučaju, obje velike stranke, i HDZ i SDP, uživali su i jučer u Saboru u svojim omiljenim temama ustaša i partizana, a Karamarko je u lice dobio izjavu Tima Oreškovića koji se ponekad postavlja kao doista jedini zdravi element u recentnoj vladajućoj politici. »Jasenovac je mjesto gdje bi bilo normalno da se svi zajedno nađemo«, rekao je novinarima komentirajući svoj prvi aktualac. I mimo zadane politike HDZ-a, mimo šefa stranke i Pantovčaka, izrekao normalan i zdrav politički stav o tome kako bi se proslava u Jasenovcu trebala tretirati. I još je dodao »svi znamo što se tamo dogodilo«. Šteta je da ga skoro nitko ne sluša, i ne čuje, kad govori političkim jezikom, jer za HDZ bi bilo vrlo higijenski kad bi se poveo za takvim normalnim političkim stavovima i notornim činjenicama o hrvatskoj povijesti.

A Most? Oni su i dan-danas čuđenje u svijetu. Zgodan je bio pokušaj Bože Petrova da, isprovociran upitima  o mantri  »samo reforme«, koja je neslavno propala, poruči da su taj dokument i oni bili potpisali, no činjenica je da baš niti jedna jedina reforma Mosta kod HDZ-a dosad nije prošla: ni reforma lokalne samouprave,  ni smanjenje beneficija političarima, a i  smanjenje sume za  stranke samo je flaster da se mostovcima malo začepe usta.  Osim ako je kresanje krila Stipi Mesiću ta jedina reforma koja je ikome bila važna. A znamo i kome.

Nažalost, opet ništa korisno ni novo nismo čuli od tog saborskog produciranja SDP-ovih šminkerica s partizanskim pozdravom, kao ni od velikih HDZ-ovih demokrata koje proganjaju jugoslavenski boljševici.