Izbori za predsjednika SDP-a su za desetak dana, a unatoč pozivima na razum i smirivanje strasti, u toj stranci duboko kuha. Kako god izbori završili, može se očekivati pomicanje tektonskih ploča duboko u nutrini stranke. Nakon izbora 2. travnja, ništa u SDP-u neće biti isto – barem neće biti riječ o istim ljudima, jer koji god od kandidata da pobijedi, izvjesno je da će dio ljudi vezanih uz poraženoga, tko god to bio, jednostavno nestati sa scene. Navjerojatnije, svojom voljom. Utoliko ovi izbori doista jesu »ili mi, ili oni«.

A koji su mogući scenariji? Ako pobijedi Zoran Milanović, nije realno očekivati da ne takne u teren koji sad kontroliraju Komadinini ljudi ili on sam – dakle Zagreb, Split i PGŽ. Već se najavljuju »provjetravanja«. Milanovićev cilj, u situaciji kad je HDZ u državi na vlasti, mora biti osvajanje lokalne vlasti u Zagrebu, a teško je vjerovati da bi ondje ostavio Davora Bernardića, kao niti u Splitu Ivu Baldasara koji ga je na kraju čak usporedio s Goebbelsom.

Kako će proći PGŽ, vjerojatno mirno, i Komadina će vjerojatno opet imati šansu natjecati se za župana, no pitanje je hoće li on i njegovi ljudi to više uopće htjeti. U medije je puštena informacija da će poraženi možda čak osnivati novu straniku, jer ionako misle da je više »pravih socijaldemokrata« već sad izvan SDP-a nego u njemu.

Komadina je također prije dva dana rekao da osobno doista očekuje osipanje dijela članstva ako Milanović pobijedi. Neki od njegovih podupiratelja, poput Josipa Leke ili Vladimira Šepčića u Rijeci, već su najavili da vjerojatno neće ni doći na konvenciju 16. travnja.

Govori se čak i o tome da, ako 2. travnja Milanović opet bude izabran, delegati koji su za Komadinu možda uopće ne dođu na konvenciju za izbor ostalih tijela, te je time sruše. No, to je informacija puštena iz Milanovićevog kruga, pa je vjerojatno samo spin.

Ako pak Zlatko Komadina pobijedi 2. travnja, spominje se da bi Milanovićevi zastupnici u Saboru, koji čine veliku većinu sadašnjega kluba, mogli oformiti svoj klub. Doduše, to je službeno već demantirano, no tko kaže da nije nemoguće kad se izbori već dogode? Svaka opcija je otvorena – nažalost po SDP. Kako sebe vidi Zoran Milanović ako izgubi, u svim intervjuima koje je dao u zadnje vrijeme – nije rekao. No, da ostane običan zastupnik, teško je vjerovati.

S druge strane, ako Komadina postane šef stranke, svakako će imati problem baš u Saboru – jer nije bio na listi, nije zastupnik i nema podršku većine kluba. Koju će politiku u tom slučaju voditi klub SDP-a, novoga Iblera ili svoju, opstruirajući novog predsjednika stranke? Sklisko, u svakom slučaju.

I treći scenarij – izbor predsjednika jedne, a stranačkih tijela druge struje. Pobjeda Milanovića, a Komadinina većina u Predsjedništvu i Glavnom odboru. Ili obrnuto. Tada je potpuno jasno da slijedi trajna nestabilnost glavne oporbene stranke. I sad kad je vrh stranke bio gotovo jedinstven za Milanovića, bilo je opstrukcija. Što li će se sa SDP-om tek događati ako se desi ovaj scenarij? Na to pitanje nitko u ovoj kampanji ne daje odgovor.

Dok se u Hrvatskoj događaju ratovi oko obavještajnog aparata, smjene u medijima, zatiranje slobodne riječi, dok se najavljuju izmjene nekih od zakona koji jamče široka građanska prava, glavna oporbena stranka nedemokratično se samoubija iznutra. To je opasnost za cijelo društvo, ne samo za SDP.