Politika je rad za opće dobro, a jedno od osnovnih ustavnih prava svakog građanina jest pravo na zdravlje. Da, ali ne ako si s Raba, Lošinja ili Brača. Tada moraš imati specijalnu sreću i bar tri anđela čuvara iza leđa da na tim otocima preživiš moždani ili srčani udar sve dok se stara vlada i nova vlada ne dogovore. Jer, pilot-projekt helipekopterske prve pomoći prekinut je zbog interregnuma u funkcioniranju državne izvršne vlasti i jer nema tko donijeti, niti potpisati odluku o daljnjem funkcioniranju osnovne hitne pomoći za bar trećinu stanovnika na Jadranu.

Uopće, činjenica da otočani nemaju pravo na jednako dostupno zdravstvo – a ovdje je, da ponovimo, riječ o bazičnoj hitnoj pomoći – u 21. stoljeću trebala bi biti potpuno nezamisliva. Famozni zlatni sat, dostupnost hitne usluge u sat vremena od nekog zdravstvenog incidenta, za dobar dio Hrvatske (tu bi slobodno trebalo uključiti i Gorski kotar i još neke krajeve) nije standardna zdravstvena usluga u Hrvatskoj 2016. Već za to bi trebao netko odgovarati u sustavu zdravstva. Dosad su se i za kvarnerske otoke helikopteri dizali iz Divulja (!), i to medicinski neopremljeni, obični vojni helikopteri, a onda je uspostavljen pilot Za projekt helikopterske službe na Kvarneru i Dalmaciji nema tko produljiti ugovor s tvtkom. O koliko je novaca riječ? Da nije prosto, trebalo bi reći – pišljivih deset milijuna kuna za dosadašnjih 219 intervencija, najviše upravo na Kvarneru, i za barem četrdesetak spašenih ljudskih života u tih nekoliko mjeseci koliko je projekt vrijedio. Jer, doista, za toliko spašenih ljudi, a pogotovo za sustav zdravstva koji ždere milijune i milijarde kuna samo za preventivne javnozdravstvene akcije koje živote spašavaju tek potencijalno, u odnosu na doista konkretne, životne intervencije ove službe, deset milijuna kuna je bijedno, nema druge riječi za to.

A gdje je ministar Siniša Varga da nam objasni o čemu je riječ i zašto se i kroz odluku o privremenom financiranju  nije u stanju naći još deset milijuna kuna da se projekt nastavi još nekoliko mjeseci dok nova vlada ne nađe rješenje za nastavak rade ovakve službe ili za neko novo sustavno rješenje? Ne znamo, vjerojatno na skijanju. I dok će ovoga tjedna tehnička vlada donijeti odluku o produljenju ugovora o radu za dvadesetak direktora javnih poduzeća, za helikoptere hitne službe nema tko potpisati.

Za imenovanja interregnuma nema, za spašavanje ljudskih života interregnuma ima. Barem znamo što je primarno u truloj državi Hrvatskoj.

Iz Mosta, pak, poručuju da rješenje mora biti sustavno, da Hrvatska treba u vlasništvu imati medicinski opremljene helikoptere i sličnu službu za cijelo područje države. S tim se nemoguće ne složiti, ali to se ne može riješiti preko noći, pa je takvo tumačenje, nažalost, potpuno izlišno.

Jednako tako, znamo i da je HDZ-ov potencijalni kandidat za ministra zdravstva Ante Ćorušić kad je pilot-projekt kretao prošloga ljeta, ujedno bio i njegov najveći kritičar i protivnik. I tu smo načisto, sreće za otočane nema.

Osim ako se ne desi čudo, i to – u obliku Tomislava Karamarka. On je, eto, izjavio da bi zaustavljanje helikopterske hitne službe bilo sramotno i nedopustivo. I to smo doživjeli: Tomislav Karamarko naša je jedina nada.

Srećom, vrlo brzo, već idućeg tjedna ako se formira vlada, mogli bismo na ovom primjeru provjeriti može li se Karamarka držati za riječ. Neka povratak života otočanima bude njihova prva odluka, i pljeskat ćemo.