Pa naravno da Andrej Plenković može što hoće. Opoziciju nema. To je početak i kraj njegove trenutačne pozicije. Toga je svjestan i zato može biti toliko samouvjeren, čak i bahat možda. Jedino što je zaboravio, jest SDP-u reći – hvala (što ne postojite).

Koliko se god u Saboru jučer trudili, koliko god mediji pisali kako je u parlamentu na aktualnom satu »iskrilo« i konstatirali da je sukob SDP-a i HDZ-a »dublji nego ikad«, riječ je o čistom besplodnom politiziranju glavne oporbene stranke, bez ikakvog efekta i uvjerljivosti. Nažalost.

Sjetimo se samo čemu se sve SDP protivio zadnjih mjeseci kad je riječ o mjerama Vlade, a onda se prisjetimo i od čega su u međuvremenu sve odustali. Prvo, bili su protiv Lex Agrokor. Znači li to da su željeli da golo tržište i wanna be tajkuni u niskom startu, umjesto države i kontrolirane intervencije, vode taj proces? Ne valjda!

Drugo, bili su protiv poreza na nekretnine, mada su ga i sami u Milanovićevom mandatu bili najavljivali, i mada su svjesni da je to očekivanje Europske komisije. I treće, bili su protiv kurikularne reforme, mada je ministrica Divjak zapravo oslonjena upravo na njihov model, a sada vidimo sve više – čak i na njihove ljude iz toga procesa.

De facto, SDP je u zadnja tri mjeseca bio protiv tri vlastite politike. Birači sjede pred televizorima u čudu i misle si: što je ovima?!

S druge strane, od svega na čemu jesu inzistirali i za što su se borili, odustali su: povjerenstvo za Agrokor, jer se pokazalo amaterskim tražiti ga dok paralelno traju izvidi DORH-a, potom od daljnjih uvjeta oko imenovanja sudaca Ustavnog suda, i na kraju od interpelacije oko ZDS ploče u Jasenovcu. To što sada ustaški pozdrav stoji u Novskoj umjesto u Jasenovcu, za njih je ok. Nije valjda?!

Sve su to razlozi zbog kojih Andrej Plenković može biti bahat koliko želi. Pritom, nitko ne može reći da se SDP-ovi zastupnici pojedinačno ne trude, iz petnih žila pokušavajući biti opozicija. Pokušava to i Gordan Maras, i Hajdaš Dončić, i sam Davor Bernardić.

Ali nije riječ o tome da se pojedinci ne trude u klupama. Radi se o nedostatku promišljene i dorađene ukupne SDP-ove politike. Ta se stranka odriče vlastitih dobrih programa i politika, a ne predstavlja nove. Ono malo što smisli, poslije povuče.

U takvim okolnostima aktualni premijer može uživati u samozadovoljstvu. Jer koliko god i on politizirao, a naravno da to čini, ne možemo se ne zapitati je li Plenković u pravu kad sa saborske govornice upita što bi bilo s Agrokorom da je ovaj i ovakav SDP sada na vlasti?! Bi li ga prepustili tržištu, ili stečaju, ili privatizacijskim piranama koje žele ugrabiti cjelokupnu hrvatsku prehrambenu industriju, kao jedan od najvažnijih resursa ove države? Brrrrrrrr, ne smijemo ni pomisliti…