Snimio Denis LOVROVIĆ
Ako se itko osvjedočio koliko je besmisla u tome da netko čekićem tuče ćirilične ploče ili prijeti ulicom zbog skidanja ustaškog pozdrava u Jasenovcu, to je Fred Matić. Srećom, u njegovom mandatu bilo je dovoljno hladnokrvnosti da se na plinske boce i provokacije desnice na nasjedne
Da je voda doista došla do grla u ovoj državi gdje se tjednima i mjesecima vode besplodne rasprave o ustaškom pozdravu ZDS, najzornije je jučer pokazao bivši ministar branitelja Fred Matić.
On je izjavio da seli iz Hrvatske i prodaje stan jer mu je svega dosta, jer djeca u školi uče o disketama iz 1994. godine i moraju u medijima slušati o ustašama i partizanima, umjesto da se zemlja razvija i normalno napreduje. Neki su mu čak i povjerovali, iako je bilo jasno da je Matić u svom stilu, metaforom i s puno duha, želio upozoriti na besmisao trenutne hrvatske politike.
A ako je itko stručnjak za Đuru Glogoškog, branitelje, šatore i prosvjede, to je Fred Matić. Ako se itko osvjedočio koliko je besmisla u tome da netko čekićem tuče ćirilične ploče ili prijeti ulicom zbog skidanja ustaškog pozdrava u Jasenovcu, to je Fred Matić. Srećom, u njegovom mandatu bilo je dovoljno hladnokrvnosti da se na plinske boce i provokacije desnice na nasjedne.
On je sa svojim smislom za relativiziranje stvarnosti uspio tada neutralizirati prijetnje državnim udarom, jednako kao što je i tadašnji premijer Zoran Milanović uspio s braniteljima iskomunicirati tu krizu, ne privodeći ih zbog blokiranja prometa, i rukovodeći se principom »drugarskog razgovora« s ljudima među kojima je tada bilo i onih koji su mu prijetili da će mu skinuti glavu.
Podsjetimo se, Milanović iz današnje perspektive bivšeg premijera te je dane nedavno u jednom listu komentirao na način da je rekao, doslovno: » Ma, i to je bila parada. Koliko puta ste nosili plinsku bocu u vikendici, negdje u Zagorju? Pa ja sam nosio plinsku bocu iz Jagićeve kući i promet se tada nije zaustavljao«.
Iako izgleda kao da time banalizira probleme običnih ljudi, Milanović je upravo takvim pristupom tada, zajedno s Matićem, postigao da tenzije na kraju ipak splasnu. A uostalom, o kakvom banaliziranju i jest riječ?
Ni tada, a ni danas, nije riječ o smanjivanju prava branitelja niti ugrožavanju ičije egzistencije. Poklič ZDS sigurno nije ničije egzistencijalno pitanje, ZDS se ne jede ni za ručak ni za večeru. Eventualno može biti nečija posljednja večera, u političkom smislu.
