Ipak ima znakova da se mentalitet u Hrvatskoj mijenja na bolje. Promjenu donose mladi i suvremenije obrazovani ljudi jer samo oni, uostalom, to i mogu. Takva optimistična poruka ovog je vikenda poslana svima iz udruge mladih poljoprivrednika Agro, a njihov predsjednik mene je, na primjer, u tom smislu oraspoložio kao rijetko tko do sada.

Usred zaglušne kuknjave i najave općeg potopa koje se konstantno šire iz pravca hrvatskog sela i seljačkih udruga, od tog momka, ime mu je Jan Marinac, prvi put čujem, jasno i izravno, da poljoprivreda i kod nas može biti izvrstan biznis, za neka gospodarstva ona to već jest.   

   On prvi ne govori ništa o propasti i teorijama zavjere, ništa o kataklizmi.   

   Ključ je, naprosto, promijeniti način rada i prije svega prestati s onim »tako je radio moj dida« i »uvijek smo tako radili« jer tako stvari i idu dođavola. Mladi poljoprivrednici napokon ne smatraju da je na našu poljoprivredu bačena kletva s neba, kao što nije ni na druge djelatnosti koje kod nas ne valjaju, nego smo sami sebi krivi i s tim se najbolje što prije suočiti.   

   Jer, nabraja Marinac, politika poticaja svih ovih godina bila je pogrešna, ogroman novac bačen je na financiranje neprofitabilnih kultura koje nemaju nikakvu budućnost. Parcele u Hrvatskoj su rascjepkane.

Obrađujemo premalo, a postižemo slabije rezultate od drugih. Seljacima je potrebno bolje obrazovanje da mogu modernizirati proizvodnju i uključiti se u konkurenciju za novac iz EU fondova. Za uspješniji izlazak na tržište neophodno je udruživanje.   

   Sve to, naravno, traži duboke i teške promjene, ali mladim poljoprivrednicima je sasvim jasno da drugog puta nema i oni žele da se tim putem krene odmah. Oko 16 tisuća poljoprivrednih gospodarstva koja danas vode ljudi ispod 40 godina, više nije mala sila koja može gurati naprijed.

Da njihovo oko sve drugačije vidi nego stara garda poljoprivredne branše, pokazuje i stav prema novom zakonu o komasaciji poljoprivrednog zemljišta, odnosno o okrupnjavanju posjeda.

Za razliku od velike većine sugovornika hrvatskih medija koji su taj zakon već napali na pasja kola, mladi Marinac smatra kako je komasacija apsolutno neophodna zato što će to smanjiti troškove proizvodnje, povećati produktivnost i tako našim proizvođačima omogućiti da postanu konkurentni na tržištu EU-a. A to je ono što želimo, zar ne, zaključuje Marinac.  

Nezaposlenost je ogromna, primatelja socijalne pomoći najviše u državi. No to sigurno nije slučajno, a na točan odgovor sigurno upućuju i komentari s kojima je većina hrvatskih proizvođača nedavno dočekala vijest da je Europska komisija ukinula kvote za proizvodnju mlijeka.   

   Kao da je ukidanje kvota znak urote protiv Hrvatske, od mnogih se mljekara moglo čuti kako je to posljednji čavao u lijesu hrvatskog mljekarstva. A jedan od njih je čak ljutito izjavio kako je sada, kada sve zemlje članice EU-a mogu proizvoditi mlijeka koliko god žele, očito da će moći preživjeti »samo oni koji su konkurentni«.

No pravo je pitanje zašto naši seljaci ne bi mogli biti konkurentni? To je pristup mlade generacije poljoprivrednika. Konačno. Jer crnilo je uvijek samo izgovor za bijeg od promjena.