– Koncentrirajmo se na svoje birače.

   – Okrenimo se svom lijevo liberalnom biračkom tijelu.

   To je, generalno uzevši, uvijek i bila abacedna politička taktika, samo je u SDP-u tek sada otkrivaju. Uostalom, poraz Ive Josipovića bjelodano je pokazao da se pokušaj sviđanja svima ne isplati, a tome nas je podučio i primjer ideološki izravnog Stipe Mesića koji nije imao ama baš nikakvih problema s osvajanjem drugog mandata.

   Josipović je većinu izgubio upravo na toj svojoj za mnoge do apsurda naglašavanoj »neutralnosti«. Zato što mu je dosta građana baš to nepopravljivo zamjerilo, Kolinda Grabar Kitarović uspjela je inkasirati tih tridesetak tisuća glasova razlike. Mnogi su »njegovi« na dan izbora ostali doma jer je ljudima dozlogrdilo da stalno imaju dojam kako njihov predsjednik ni o čemu nema stav.

   – Nismo išli na izbore jer cijeli je mandat prošao, a mi nismo vidjeli da Josipović protežira vrijednosti koje su nama bile važne kad smo za njega glasali – rekla mi je jedna vrlo obrazovana i uspješna prijateljica sa studija.

   Josipović je stavove, naravno, imao, ali ih nije htio ni upola otvoreno pokazivati, niti se za njih čvrsto javno zauzimati.

   To se jasno vidi iz njegovih komentara o šatorskoj revoluciji ispred Ministarstva branitelja koji su objavljeni nekidan, a gdje pristalicama Glogoškog i Klemma otvoreno poručuje da »pljuju u lice pravnoj i demokratskoj državi, svemu onome za što su se prije dvadeset i više godina borili«.

   Sada govori tako. Ali prije im je napadno povlađivao.

   Je li Josipović tada kalkulirao, kao što kažu jedni? Ili je vjerovao da jedan predsjednik mora jako paziti na suzdržanost da bi mogao posredovati u društvenim sukobima, sada je posve svejedno, ali lekcija je i više nego jasna. Milanović ju je, izgleda, iako s kasnim paljenjem, napokon razumio.

   Nitko tko je glasao za njega ipak ne misli da socijaldemokratski premijer treba vladati kao Robin Hood, niti kao Vilibor Sinčić, koji bi ukinuo banke, sudove i pola Ustava i obustavio plaćanje dugova. Dakle, taj tip izgovora nije u igri. Ali ako politički lider zaboravi na ugovor koji je simbolički potpisao sa svojim biračima, ugovor na temelju koga su određeni konkretni ljudi upravo njemu dali svoje glasove, tada će sigurno biti u problemu. U toj se nevolji u izbornoj godini nalazi Zoran Milanović.

   Moglo bi mu se fućkati što HDZ galami i poziva ga da odmah raspiše izbore. Njima je to posao, a glasove od desnog biračkog tijela neće dobiti da se postavi na glavu. Ali gadno ja kad kod svojih više ne stojiš dobro jer na njih nisi dovoljno pazio nakon što si dobio njihovo povjerenje.

   Plan 21 Kukuriku koalicija je u velikoj mjeri napustila. Umjesto da na njemu radi i o njemu periodički raportira svojim biračima, Milanović je iz sporta i poze ulazio u besmislene svađe s kim god je stigao. Ali zato se odlučio ne zamjerati nikome tko drži novac i stvarnu moć, počevši od milijardera, do Crkve i ratne buržoazije.

   Tako je, malo po malo, ali samoubilački uporno, rastjerivao to svoje vlastito biračko tijelo da bi ga se sjetio zazivati sada, kad je vrag došao po svoje. Konvencionalna mudrost kaže da se razočarani birači osvećuju.

   Čime li ih Milanović na brzinu misli vratiti?