Taman sam odlučila napisati ovaj tekst o tome kako se ružno i nepotrebno izblamirao Ivo Josipović tako što je, u posljednjim danima svog mandata, štoviše, kad je izbore već bio izgubio, odlikovao hrpu svojih najbližih suradnika iz Ureda predsjednika. To čovjeka može baš naljutiti.

   Ali usred posla banuo mi je u kadar Milijan Brkić da me obrlati na posve suprotnu stvar, to jest da stanem na Josipovićevu stranu.

   Ne – pa jasno da ne – za te Redove Ante Starčevića i Redove Danice hrvatske s likom Marka Marulića i Ruđera Boškovića, to ostaje nepromijenjeno. Jer čime bi to, molim lijepo, tih četrnaest dužnosnika iz Josipovićevog tima zaslužilo državna odlikovanja koja se dodjeljuju uime svih građana Hrvatske, to bi nam bivši predsjednik stvarno morao moći uvjerljivo objasniti.

   A ne može.

   Pretpostavljam da su svi ti savjetnici, tajnice i pročelnici stvarno predano radili svoj posao u uredu na Pantovčaku, za neke od njih možemo biti sigurni da jesu.

   Ali, bože moj, trsili su se najprije za galantne plaće od 15 i17 tisuća kuna neto na rok od pet godina, ponešto i za slavu, a pritom nismo čuli da se itko od njih na svojoj dužnosti ičim posebno proslavio.

   Zato je uistinu izuzetno antipatična ta odluka da se dobra suradnja sa šefom, za lijepu državnu plaću, zašećeri još i predsjedničkim odlikovanjima. Ali Josipović, kako vidimo, nije odolio napasti da na kraju mandata privatizira instrument državne časti da bi se dodatno zahvalio svojoj odanoj ekipi. Umjesto da ih povede na finu večeru i svakome iz svoga džepa pokloni zlatno nalivpero s gravurom, predsjednik na odlasku odabrao je – ne sačuvati obraz.

   To je, dakle, to.

   Ali Milijan Brkić nije me pustio da na miru napadnem Josipovića zbog tih odlikovanja, nego me izazvao da ga o istom trošku i branim.

   Naime, glavni tajnik HDZ-a, nekad Vaso, a sada Diplomac, objavio je iznebuha fantastičnu pripovijest da je Ivo Josipović još 2013. godine »slao signale« HDZ-u da mu oni pomognu srušiti Zorana Milanovića. Brkić tvrdi da je šef države bio zamislio da se za premijerku instalira Vesnu Pusić i to je bila ta ponuda Karamarku.

   – Mi smo ga, naravno, odbili – povjerio je notorni Vaso Diplomac jednoj lokalnoj televiziji.

   Očito da je kampanja već u punom jeku kad je ovako rano otvorena sezona prljavih difamacija političkih protivnika. Taj sport, doduše, nije nešto što već u nebrojenim varijantama nismo vidjeli. Nepotpisanu »vruću robu« o navodnim aferama, ljubavnicama i dokazima o manjkavom domoljublju suparnika i ranije je javnosti dostavljalo HDZ-ovo obavještajno podzemlje. Jedino što ovoga puta za time više nema nikakve potrebe budući da sada legitimno javno djeluje obavještajno nadzemlje, ono sjedi u formalnim strukturama na Trgu žrtava fašizma i ovjenčano je demokratskim funkcijama.

  No ovo i nije namijenjeno publici doktora znanosti. A, s obzirom na personal, ovo je tek početak.