Stvarno šteta: i prije nego što je jučer počela HDZ-ova konferencija koju su posvetili ekonomskom oporavku Hrvatske, bilo je jedan kroz jedan da je cijela ta stvar, pardon my French, jedan najobičniji ćorak. 

  A kako život piše romane, za tu antipropagandnu demistifikaciju skupog Karamarkovog pokušaja demonstracije snage u hotelu Westin, unaprijed se pobrinula upravo glavna zvijezda skupa s kojom je HDZ lani ugovorio isporuku stranačkog ekonomskog programa za honorar u suhom zlatu. 

  Čim je, dakle, poznati ekonomist i biznismen Hans Werner Sinn iz münchenskog Ifo instututa ovoga vikenda sletio u Zagreb da se pridruži konferenciji, na njega je nasrnulo više novinara nego nedavno na planetarno slavnu Angelu Merkel u Washingtonu. Tako se dogodilo da je uljudni Sinn, stvarno nemajući kud, dao prije konferencije jedno osamsto intervjua hrvatskim medijima postavši time posljedično blizak svakom našem građaninu kao da mu je rođeni brat. 

  Početak tog novog prijateljstva s hrvatskim narodom, u čijem je interesu ovaj strani stučnjak dobio u zadatak sastaviti plan bolnih reformi, ispao bi jako lijep i srdačan da Sinn nije učinio posljednje što bi od njega očekivali Tomislav Karamarko i Vaso Brkić. 

  Svim novinarima Nijemac je, naime, zaredao ponavljati da zapravo još nema ni kostura od te HDZ-ove ekonomske strategije, koju vrh stranke već opjevava u superlativima kao »alternativu sadašnjoj depresiji i krizi«. Rekao je da su izvidi ekspertnog tima tek u toku. Da je obavljeno eventualno pola posla. Da još ne zna odgovoriti na konkretna pitanja jer ih u Institutu još nisu dovoljno istražili. Te da, naravski, stoga još ne može dati ni bilo kakve preporuke budući da je za sve to skupa jako prerano. 

  – Kao što sam već rekao, ne mogu još govoriti o rezultatima, jer ih još nemam – izjavio je Sinn kome je to zapitkivanje odjednom stvarno dosadilo. 

 A kako takvi odgovori nisu bili prihvaćeni s veseljem, čovjek je, iz pristojnosti, za gladne mikrofone ipak odlučio ravnim glasom pobrojiti nekoliko tih općenitih stvari koje su Karamarku mogli reći i prolaznici ispred Westina. 

  Prvi čovjek Ifo instituta konstatirao je, primjerice, da ekonomska situacija u Hrvatskoj »nije dobra«, da je »poseban problem nezaposlenost«, da su »izravna ulaganja hitno potrebna« i da naša ponuda »nije konkurentna«. Objavio je i lošu vijest: da se rezultati reformi ne mogu vidjeti prije nego što prođe oko pet godina. 

  A za bis je predložio Hrvatima da »rade dulje i rađaju više djece« jer je taj savjet općenito dobar za sve, pa sigurno mora biti i za nas. Koliko je taj čovjek ispao svojeglav u zbilja važnom momentu za ritam HDZ-ove predizborne kampanje pokazao je i time što je na konferenciji odabrao održati predavanje »Utjecaj eura na konkurentnost zemalja EU«, koje se sadašnjih hrvatskih problema tiče možda malo više nego geologija Kordiljera. 

 No, što je, tu je. Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja se cijelo vrijeme srdačno i domaćinski osmjehivala Werneru Sinnu, pripremila je za otvaranje simpozija vedri potpuri o buđenju nade i optimizma. No, Karamarko je, naravno, nastupio prije nje jer je bilo važno da upravo on, kao čovjek koji se priprema za funkciju premijera, kaže kako »mi od uvoznika hrane trebamo postati izvoznik«, da »posebnu pozornost treba pridati energetici«, te da nam »trebaju investicije bez kojih gospodarski rast nije moguć«. 

  I cijelo to ništa lijepo se uklopilo u tu pričam-ti-priču koju bi bilo najbolje odmah zaboraviti.