Tončika Anastasija Lalovac gostovala je nekidan u Bujici i tako smo saznali za aferu u obitelji bivšeg ministra financija. Muža je opisala kao ozbiljnog nasilnika. Emitirana je audiosnimka jedne svađe u njihovom stanu, koji je supruga snimila bez muževljeva znanja. Pokazane su fotografije noge s velikom masnicom i oštećenih vrata, supruga tvrdi da ih je Lalovac u bijesu razbio šakom.
Kad je sve to izašlo van, Lalovac je opovrgnuo da je tukao ženu. Kaže da će svoju nevinost dokazati na sudu te se, do tada, povlači iz javnosti zbog zaštite njihovog maloljetnog sina.
Osim činjenice da je gospođa Lalovac u rujnu prijavila muža policiji optužujući ga za zlostavljanje, to je za sada sve što znamo o toj mučnoj priči. Ostalo će reći pravosudni postupak, no ovdje je već sada potrebno naglasiti tri načelne stvari koje su posve nesporne.
Prvo: društvena tolerancija prema obiteljskom nasilju mora biti ravna nuli u svakoj situaciji, a pogotovo kad su akteri javne osobe. Drugo: osobi koja se predstavlja žrtvom obiteljskog zlostavljanja uvijek treba pokloniti malo više vjere dok se ne dokaže puna istina. Nijedan nasilnik nije sklon priznati svoja nedjela dok ga se dobro ne prikliješti dokazima. I treće: organi koji provjeravaju i kažnjavaju brutalnosti u obiteljima, dužni su reagirati što prije kako bi se ponavljanje preveniralo, a već nastala šteta umanjila izricanjem sankcija. Na ovom slučaju policija, navodno, radi, ali do sada – a od prijave su prošla četiri mjeseca – ishod tog postupanja nije poznat.
To je, dakle, to što je nesporno, sve drugo je enigma, a javna prezentacija na način Bujice učinila ju je samo još većom.
Ostavimo za sada po strani prigovor da je supruga Lalovac svoju priču o zlostavljanju odlučila iznijeti upravo u Bujančevoj emisiji. Moguće da nije znala da se za pomoć obraća osuđenom dileru kokaina, korisniku usluga prostitutki i zlostavljaču. Ako za to nije čuo premijer Plenković, koji je na blagdanski prijem za novinare, među pristojne ljude, pozvao i Bujanca, pa doista nije morala ni gospođa Tončika.
No, da je Bujanec novinar, a ne smutljivac i agitator, tada bi novinarskim metodama pokušao doći bliže istini umjesto da povrijeđenu ženu posjedne na stolicu da bi joj diktirao odgovore na pitanja. U njegovom uratku fale, dakle, informacije iz policije i Državnog odvjetništa. Fale izjave političara SDP-a Milanovića, Milanke Opačić i Dragovana, za koje gospođa Lalovac tvrdi da im se obraćala, a što je Dragovan naknadno demantirao za druge medije. Fali očitovanje samog Lalovca. Fale svjedočenja obiteljskih prijatelja i suradnika o odnosima među supružnicima. Fale pisma i mailovi koje gospođa tvrdi da je slala nadležnima. Fali stručna provjera autentičnosti audiosnimke. Fali točna informacija iz udruge B.a.b.e., koju je, kako se kasnije pokazalo, supruga lažno optužila za podilaženje Lalovcu, itd.
Naprosto, Bujancu fali sve što nalaže elementarna novinarska procedura, a jedino čega je u tom estradnom radu previše jest hajkačko podigravanje jednoj strani. Zato ajmo. Sustav. Hitno. Da se ova gusta magla što prije rastjera i da se, prema zaslugama, povuku posljedice.
