Nećemo mi ovakvi nikad na zelenu granu. Ali nikad. A onda će nam biti kriv svatko i bilo tko, samo mi ne. 

   To je objavljeno prije četiri dana, ali bez bučnih komentara dan poslije. Nitko ni da trepne na tu vijest koja je u našem kontekstu ravna skandalu nad skandalima. 

   Nama je nemjerljivo važnije nacionalno pitanje ova nedostojna kavga između Vlade i Kolinde Grabar-Kitarović, koja je svima probila bubnjiće selidbom u Visoku ulicu »što prije, to bolje«, a sada bi se već predomislila, ali da joj se to tako ne piše. To je u svim prvim vijestima. Ta strašno bitna stvar. 

   Eto s kakvim se ludostima danas treba boriti zato što političke elite u ovih 25 godina nisu provele potrebne reforme. Ni reformu školstva koje strpljivo plaćaju porezni obveznici, jer gdje im je taj kadar za kojim vape škverovi?

Ni reindustrijalizaciju zemlje koja je pretvorena u vašarište trgovina, uvoza i kafića, pa u njoj, logično, radnička i inženjerska zanimanja izumiru. Niti su u društvu afirmirali važnost proizvodnje, a ona je prirodni motor za razvoj znanja i rast ekonomije, pa svi mjerkaju laka i sigurna utočišta u birokraciji i administraciji ili snuju o sreći u Irskoj. 

   O tim stvarima nama se, međutim, ne raspravlja. To nam nije napeto iako su posljedice niza pogrešnih politika strašne i zbog toga su ljudi gladni. Da. Stostruko nam je zanimljivija priča kako je skupina nacionalista i izmanipuliranih dočekala ratnog zločinca i bjegunca Branimira Glavaša u Osijeku kao narodnog heroja.

Od toga je li već prešao granicu ili će tek za desetak minita rade se breaking news, jedino je Večernji list postupio odmjereno svrstavši taj sramotni cirkus u rang fotovijesti. 

   Jer posljednja osoba koja treba držati mitinge o časti i pravednosti je upravo zvijezda procesa Selotejp i Garaža o kojoj se odlučivanje u drugom stupnju mora ponoviti samo zbog tehničkih propusta, a ne zbog merituma optužnice. 

   Kod nas se, recimo, nitko ne osjeća pozvanim da objasni stanovnicima Ploča kako je autodestruktivno ići na referendum da bi se zaustavila gradnja bilo kakve termoelektrane jer gdje će danas-sutra raditi njihova djeca ako spriječe svaku takvu i sličnu investiciju? 

   Ali zato ćemo se, shodno raspadnutim kriterijima ovoga društva, baviti Glogoškim, Klemom i šatorašima iz Savske, njihovim ucjenama, prijetnjama i uvredama demokratskog poretka u čemu su u nedjelju nadmašili sami sebe ljubeći ruku Glavašu.

Ovdje postoji nevjerojatna sklonost loženju atmosfere izvanrednog stanja – ali nikad oko onoga što je doista važno za život – nego oko fantomskih Jugoslavena. Opsjedat ćemo se čistkama, odmazdama i Karamarkovim »novim Domovinskim ratom«, umjesto radom, suradnjom i pametnim promjenama. To je taj vražji usud koji nas gura prema Grčkoj. Zato za škver nema radnika.