U Hrvatskoj su mirovine teška mizerija, a Ekonomski institut upravo je izračunao da je to sada još mila majka kako će tek biti u narednim godinama. Novi penzioner koji ide u redovitu mirovinu može otprilike računati na to da će dobiti oko 40 posto svoje plaće, a Vladi već i za to fali 15 milijardi koje mora posuditi.

 Za one koji nisu nezamjenjivi saborski zastupnici ili neka druga povlaštena kategorija, tih sadašnjih 40 posto uglavnom ispadne jad i bijeda. Prosječna mirovina je nešto iznad 2.000 kuna od čega, kad se plate režije, ostane šipak. U dućanu ćete sresti nekadašnje profesorice, ugledne gospođe, koje se farbaju doma na lavabou jer nemaju za frizera i izgledaju kao jadne, stare maškare.

Prijatelji moga oca, koji je imao četiri tisuće kuna, zafrkavali su ga da je tajkun. On je bar mogao otići u kino i u kazalište, a drugi uglavnom ne mogu ni to. Zakukulje se doma kao male šumske životinje u svojim brlozima, jedu varivo od kupusa, gledaju sapunice, nose pretpotopnu robu i sve im je nedostupno. Dosta njih od svoje crkavice još mora izdržavati i nezaposlenu djecu. Ako su nekad, kao normalni građani, čitali novine, e sad više neće jer znaš ti koliko je to sedam kuna na dan!

Dakle, neke brošure i akcije, neki edukativni filmovi i obavezne radionice da se paraziti osposobe i da ne vise toliko na sisi ove samoprijegorne države besprijekornih računa kad joj ništa ne doprinose i kad već žive toliko koliko žive.

Jer, ima tisuću stvari koje im stoje na raspolaganju, a koje ne koriste jer su komotni i razmaženi. Nema ovdje mjesta da se navedu sve te ideje, to će potanko razraditi Vlada. Ali treba popisati sve, od prodaje plastičnih boca i sakupljanja otpadaka na tržnici, do pranja u hladnoj vodi, koja je zdrava za svakoga. Nekad bi ljudi kihnuli već s 50 godina, o sretnih li vremena za nacionalnu ekonomiju, a sada se, brate, vuku do 80. To su vrlo nepovoljna i opasna kretanja i država je na njih dužna reagirati odlučnim mjerama.