Dani slavlja i čestitanja su prošli, Zoran Milanović jučer je dobio mandat od Predsjednika Republike i sljedećeg tjedna će u Saboru predstaviti ekipu koja s njime ulazi u Banske dvore. U kratkom i korektno odmjerenom govoru novi premijer naznačio je samo glavne točke na koje će se koncentrirati njegova vlada, ali to je djelovalo efektno i ozbiljno.

Sve su to, doduše, bile poznate stvari na kojima je lijeva koalicija dobila izbore, ali kojima se ni generalno nema što prigovoriti. Nema zato jer nemaju baš nikakve veze s ideologijom, nego samo s time kako ćemo sutra živjeti i preživjeti. Vrlo skoro, međutim, dolazi na red ozbiljni dio posla na kojem će se tek moći raspoznati hoće li se nova vlada znati nositi sa svojim općeprihvatiljivim ciljevima i kojim će metodama prema njima ići.

Svakako, jučer je bio jedan od tih posljednjih dana komoditeta u kojima Milanović može ostati na sigurnom terenu općih političkih mjesta: izlaska iz krize, spašavanja ekonomije, zapošljavanja, štednje te uvođenja ponašanja i instrumentarija s kojima treba rasti povjerenje građana u sustav.

Stoga je njegov prvi mandatarski nastup mogao biti ugodan ne samo uhu simpatizera Kukuriku stranaka, nego i pretežne većine svih građana Hrvatske. Svi ljudi, bez obzira na političku orijentaciju, žele raditi da svojim obiteljima mogu osigurati bolji standard i žele biti neusporedivo kvalitetnije servisirani u državnim kancelarijama. S takvim se sadržajem, dakle, ne može pogriješiti pa nije pogriješio ni Milanović.

Ali ima nešto u čemu je mogao pogriješiti, a ipak nije, i tu je, barem što se mene tiče, dobio plus za dojam.

Nije, dakle, nijednom riječju ni aluzijom spomenuo bivšu vlast, HDZ, Sanadera, ni Jadranku Kosor. Nije na račun svojih prethodnika tražio poštedu, posebno razumijevanje ni time out.

Možda bi neki zagriženi glasači Kukuriku koalicije bili zadovoljni da jest s obzirom na nepobitnu činjenicu da će upravo tone lošeg nasljeđa HDZ-ove vlasti ispočetka biti teški okov oko nogu novoj administraciji. Milanović i njegova ekipa preuzimaju državu koju je HDZ, i činjenjem i nečinjenjem, doveo na niske grane. Stoga sigurno slijede odricanja i ozbiljne restrikcije. Milanović to, doduše, radije eufemistički naziva »dijetom«, ali da će biti gadno, bit će.

Toliko je toga gdje će se faktički morati kretati od nule, pa čak i iz velikih minusa, a s takvom startnom pozicijom ne može se brzo izlaći iz blata. Ni za što od toga Milanović objektivno nije kriv, bio je u opoziciji, ali morat će kusati to što su mu ostavili.

Prije nego što je u Banskim dvorima popio svoju prvu premijersku kavu, čeka ga, na primjer, goruća prijetnja snižavanja kreditnog rejtinga Hrvatske koje bi poskupilo cijenu kapitala, potpuno blokiralo investicije i ugrozilo otplatu dugova. Privreda je već do te mjere na koljenima da »čestitka« Svjetske banke za 2012. godinu Hrvatskoj prognozira još jednu recesiju s ponovno negativnim BDP-om, a da se o stotinu drugih hitnih stvari ni ne govori.

Što će Milanović i njegovi ljudi učiniti sa svim tim i po koju cijenu – ostaje da se vidi. Hoće li narod biti spreman surađivati, također. No, Kukuriku koalicija je tražila vlast baš u ovoj i ovakvoj današnjoj Hrvatskoj, dobila ju je, pa eto joj je.