Kad Hrvatska već mora iznova glasati po važećim nepoštenim, nelogičnim i zastarjelim izbornim pravilima, nedopustivo je da i sljedeće izbore 2015. ponovno dočekamo u istoj situaciji.

Onaj tko u nedjelju osvoji vlast mora stoga već u prvoj godini mandata temeljito rekonstruirati izborno zakonodavstvo. Iako u Hrvatskoj ima još milijun važnih stvari koje treba promijeniti, nema nikakve potrebe da se s ovim oteže osim ako bi, kao i do sada, bila riječ o razlozima manipulativne naravi.   

Prvo, ovi izbori održat će se uz skoro milijun fantomskih birača čije se mjesto u biračkim popisima ne može ni opravdati, ni tolerirati, a ni objasniti. Javnost, nevladine organizacije, pojedine stranke i Državno izborno povjerenstvo mnogo su puta tražili da se u Hrvatskoj urede birački popisi koji pravo glasa omogućuju ogromnom broju osoba na osnovi lažnog prebivališta i na kojima se ne registrira čak ni to tko je umro. 

Od toga, kao što vidimo, nije bilo ništa tako da broj birača ovoga puta još više nadmašuje broj punoljetnih građana nego na izborima 2007. Nikome ne treba posebno tumačiti kakve posljedice na izborni rezultat može imati glasanje tako ogromnog broja osoba koje na glasačkim popisima zapravo nemaju što tražiti.  

Drugo, potrebno je izmijeniti granice izbornih jedinica tako da one budu logične i da se uklone velike razlike u broju birača koje poništavaju demokratsko načelo jednakog izbornog prava. Naime, između najmanje i najveće izborne jedinice razlika u broju birača je čak 27 posto, a to znači da glasovi negdje vrijede mnogo više nego drugdje. Također se mora dokinuti izborni inžinjering zahvaljujući kojem je, recimo, Zagreb podijeljen u četiri izborne jedinice čije granice sežu od glavnog grada do pustopoljina u udaljenoj provinciji. I na to su upozoravali i Ustavni sud, i DIP i izborni stručnjaci, ali i to je ostalo netaknuto zbog političkih interesa parlamentarne većine.  

Treće, Hrvatska se mora dosljedno odlučiti želi li nacionalnim manjinama priznati dvostruko pravo glasa ili ne. Jer, kad se to pravo ne da hrvatskim Srbima, a dade se svima ostalima, onda je jasno da je shvaćanje prava ovdje zapelo u kategorijama voluntarizma i politikantstva.   

Četvrto, treba vidjeti želimo li kroz izborni sustav i dalje poticati političku bipolarizaciju u kojoj ogromnu većinu Sabora zaposjedaju zastupnici dviju najvećih stranaka. Ili želimo da manje stranke također budu kadre ući parlament kao važan korektiv većinskim politikama. Jer, kad 25 posto izbornih glasova propada jer njihove liste ne mogu prijeći izborni prag, taj velik postotak birača postaje politički obespravljen.  

Peto, treba pooštriti smiješno blage uvjete za kandidaturu koji pred birače i ove godine dovode niz bizarnih stranaka i lista okupljenih oko raznih čudaka, političkih analfabeta i luđaka.   

Šesto, treba ukinuti obavezu ravnopravnog predstavljanja svih tih kandidata koja javnu televiziju pretvara u cirkuski šator te ukinuti ili bar preformulirati regule o izbornoj šutnji koje DIP ove godine čak pokušava apsurdno preslikati i na društvene mreže.   

Nova vlast mora hitno urediti ova i sva druga izborna pitanja kako bi praksa izlaska na dubiozne izbore bila zauvijek obustavljena.