Evo, na primjer, ja sam se jučer malo ošišala i svi su rekli: O, ti si se ošišala. A i Jadranka Kosor upozorava da i ona ima potpuno identičan problem. Čim se podšiša, svi to komentiraju. To nam je, znači, zajedničko. Ne smiješ otići ni frizeru, a da se to odmah ne primijeti i da svi ne zabodu nos u vašu privatnost. 

    Zatim djeca. Premijerka povjerava Gloriji da je prije poroda dobila trudove. I ja isto. Uvijek sam imala trudove. Zatim, njezino dijete nije podnosilo vrtić. Nisu ni moja. Njen dječak je također bio vrlo znatiželjan i volio je čitati. Majka kaže da je sa četiri godine pročitao Shakespeareovu »Oluju«, dramsko djelo u stihu o milanskom vojvodi Prosperu prognanom na pusti otok, mistiku za kojega je život samo varljivi san. Moje su, doduše, u tom uzrastu slovkale najobičnije bajke o kraljeviću žapcu i Ježurki Ježiću, ali čitanje je čitanje, treba ga poticati, dakle i tu su moguće tijesne usporedbe između mene i predsjednice HDZ-a.    

    Velika sličnost postoji među nama i kad je u pitanju odijevanje. Gospođa Kosor iskreno priznaje da voli biti lijepo odjevena, imati lijepu torbicu i cipele. Ja to isto priznajem. Dobro, ona ima sve te taške od Prade, Vuittona, Fendija i Valentina, ja imam par nekih bezimenih, no oko te male razlike stvarno ne treba praviti veliko pitanje. 

    Uviđam također da premijerka i ja imamo potpuno iste stavove o potrebi otvaranja novih radnih mjesta, koja se, međutim, iz nekog razloga uporno ne otvaraju, nego se zatvaraju. Ona, dakle, isto kao i ja, smatra da mladima treba pružiti šansu i daje punu potporu gospodarstvenicima što se tiče većeg zapošljavanja. Ne razumijem zašto u Hrvatskoj ima toliko ljudi bez posla kad sama premijerka ovako izravno ohrabruje tvrtke da uzimaju nove radnike, u čemu se svi s njome slažemo. 

    Nadalje, prije spavanja ni Jadranka Kosor ni ja ne isključujemo mobitel, tko bi rekao da smo i u tome na dlaku iste. Premijerka kaže kako uvijek misli da nekome u državi može nešto zatrebati usred noći pa mora biti dostupna. Ja, naravno, nemam takvih obaveza prema državi, ali opet ga ne gasim. To je kod mene možda podsvjesno, kod nje je svjesno, ali opet izađe na isto.    

    U niz frapantnih podudarnosti između mene i nje mogu ubrojiti i čitanje prije spavanja kao i stav da se svatko mora ponašati u skladu sa svojom odgovornosti.    

    Slažemo se i oko toga da obje nismo znale pravu istinu o stanju u državi kad je otišao Ivo Sanader, a Jadranka Kosor sjela na njegovo mjesto. Doduše, istina je da je gospođa bila cijelo vrijeme njegova zamjenica, a ja obično piskaralo. Ali kad su mene mnoge stvari tako zaprepastile, kako li se tek osjećala ona kad je spoznala što su joj sve smišljeno radili ravno iza leđa.    

    A kad već nabrajam sve po čemu smo nas dvije iste, onda moram spomenuti i slučaj sandala s kristalićima koje nam se, kako vidim, objema sviđaju. Ali premijerka ih nije kupila jer je uvidjela da su strašno skupe, a ja jesam. Moje su koštale 120 kuna, ali sad je, na žalost, kasno da joj javljam gdje. U svakom slučaju, upravo je nevjerojatno koliko nas stvari povezuje, a ne slažemo se samo u jednome. Kosor misli da zna voditi državu, ja ne.