D. Kovačević
Prepirem se s nekoliko visokoškolovanih i općenito izvrsnih mlađih ljudi iz raznih grana moje obitelji oko toga treba li izaći na izbore čak i ako nismo zadovoljni kandidatima. Oni smatraju da ne treba, ja da treba
Prepirem se s nekoliko visokoškolovanih i općenito izvrsnih mlađih ljudi iz raznih grana moje obitelji oko toga treba li izaći na izbore čak i ako nismo zadovoljni kandidatima. Oni smatraju da ne treba, ja da treba.
Sinčićeva ponuda bila im je infantilna, a u njegovom robinhudovskom programu, fokusiranom na emocije financijski teško postradalih ljudi, čak su vidjeli i crtu gole proračunatosti. Dakle, ni njega nisu mogli uzeti kao ozbiljnu opciju.
– Što bi se to, molim te lijepo, promijenilo da ovih pet godina nije bio predsjednik on nego netko drugi? Ovlasti su ionako male, a još k tome ga uglavnom nije bilo ni čuti, ni vidjeti dok nije krenula kampanja. Čime nas je to, dakle, Josipović tako strašno zadužio?
No opet, u demokraciji su takve partije, nikad ne dobiješ na stol ponudu koja ti sto posto odgovara, obično se bira između političkih projekata koji su svi nesavršeni, mjestimično slabo uvjerljivi i s projekcijom uspjeha koja je isuviše kondicionalna…
Participacija građana osnovni je preduvjet i sama bit demokratskih procesa. A taj naš »slabi« glas jedini je konjić koga imamo za trku. I jedini način da pošaljemo političku poruku o stvarima koje nas se, ovako ili onako, i te kako tiču.
Slažem se s teoretičarima koji smatraju da je sudjelovanje u izborima naprosto moralno pitanje budući da svi građani snose dio odgovornosti za društvo u kome žive. Isključiti se iz izbornog procesa je, uostalom, rizično i može nas sve zajedno na koncu skupo koštati.
Prijateljica se malo naljutila na mene kada sam je, dan nakon prvog kruga, saslušavši njenu tiradu o tome što ona »više ne želi trpjeti«, pitala je li glasala. Nije. Šteta. Jer se onda ne treba ni žaliti.
