S druge strane, don Ivan Grubišić, čestiti penzionirani svećenik iz Splita, koji bi išao na izbore s listom »Čovjek nadasve«, ima velikih okapanja zbog kandidature. Iako je izlazak pred birače njegovo ustavno pravo, vodstvo Katoličke crkve poduzelo je sve da ga zaustavi. Zbog njega nadbiskup Marin Barišić emitira posebnu prijeteću izjavu, a novinari javljaju da se Grubišiću ne isplaćuje mirovina i da mu ne dopuštaju služiti misu u njegovom selu. 

    Nismo čuli da je vrhovni izborni autoritet zaštitio prava ovog romantičnog klerika zanesenog pravdom i poštenjem i usamljenog unutarnjeg kritičara upadljivog bogaćenja i drugih devijacija u krilu Katoličke crkve – kao što je zaštitilo Glavaša. 

    Dok Grubišića zbog političkih ambicija slobodno ucjenjuje katolički vrh, koji nikad nije reagirao ni na jedan od politikantskih ispada pojedinih svećenika usred mise, časni bardi Državnog izbornog povjerenstva šute jer se ne bi voljeli bosti s rogatima. 

    No, čuda ima još na tone. Samoproglašeni veliki legalist Karamarko zapeo je kao sivonja popuniti 800 vodećih policijskih pozicija baš pet minuta prije izbora. On je sada tehnički ministar, a Vlada je tehnička vlada, ali navodno proeuropska premijerka pušta ga da se neobuzdano razmahuje. Da se to ne smije raditi opominje društvance čak i premijerkin savjetnik dr. Vlatko Cvrtila, ali voda je u ušima. Od političkih imenovanja se ne odustaje pa neka bude i smak svijeta. 

    Malu senzaciju proizveli su i pravaši, ali ta je pozitivna. U sedmoj izbornoj jedinici, koja ide od Zagreba do Like i Kvarnera, sastavili su izbornu listu samih žena. Lijep je pomak da vodstvo jedne muške stranke, čiji birači uglavnom vole vidjeti žene samo u kuhinji i u krevetu, povjerava ženama da ih vode na izborima. Tko kaže da u hrvatskoj politici stvari ne idu na bolje. 

    A jedno se bizarno čudo desilo kod Lesara. Stranku je upravo napustilo 50 članova baš iz njegovog sela, gdje bi ga trebali najbolje poznavati i najviše voljeti, ali ga više ne vole. 

    Što se tiče Milanovića, on je dosta iznenadio javnost odlučnošću da se po kratkom postupku riješi Željke Antunović, iskusne političarke iz Račanove ere. Pred izbornu pobjedu bila mu je suvišna upravo ta žena, kojoj se emotivno trese brada kad govori da svejedno ostaje odana svojoj stranci.   

Kao još jedno čudo od strane predsjednika SDP-a kvalificiralo se i njegovo nepojavljivanje na skupu ekonomista u Opatiji, na brvnu gdje se pred izbore uvijek ogledaju glavni rivali. Zašto je osebujni Milanović tog dana radije bio negdje u »realnoj ekonomiji« nego tamo gdje su ga svi čekali kao izglednog budućeg premijera, možda može odgovoriti samo geštalt psihologija. 

    Nemamo ovdje više mjesta za sva druga čuda, ali ima ih na bacanje. Evo se pošteni Rojs gnuša nad korumpiranim Kalmetom, što li nas, pobogu još čeka do kraja?