Baš me zanima koliko bi posto naših ljudi uspjelo na karti pokazati općinu Perušić. Ja znam da je tamo negdje u nemilom kršu, blizu Gospića, ali i ja sam išla vidjeti na internetu gdje je točno. Eto je, dakle, baš u centru Like, u sredini tog južnog kraja hrvatske kifle, budimo realni, sasvim bogu iza nogu.

A baš iz tog Perušića, za koji jedva itko zna da postoji, pogotovo otkad je propala željeznica, dolazi jedna od tako rijetkih lijepih vijesti koje čovjeka ugriju kao da je sjeo pored vesele vatre.

Vijest je ta da je općinska vlast, na čelu s načelnikom Ivicom Turićem, došla na ideju kako će u svoj zabiti i siromašni kraj dovesti mlade ljude sa završenim školama i vezati ih da ostanu, zaposle se i da tu podižu svoje obitelji.

Ideja, naravno, kod nas ima raznih, recimo da smo sretno izašli iz krize, da čete svjetskih investitora samo što nisu razvalile vrata Banskih dvora da pootvaraju tisuće radnih mjesta u Hrvatskoj, zatim da je državna vlast iskorijenila korupciju, da je naš monetarni sustav siguran i tako dalje.

No, razlika je u tome što ovi nepoznati ljudi iz nerazvijenog Perušića svoje ideje nisu ispalili u zrak iz prazne puške da bi nakon toga otišli na rakiju i janjetinu s lukom, nego su na njima ozbiljno radili. Općina je poklonila 23 hektara za izgradnju naselja sa sto obiteljskih kuća namijenjenih mladim obiteljima doseljenika iz cijele Hrvatske.

Da bi se u projekt moglo krenuti, promijenjen je prostorni plan. Općina se odrekla skupih komunalnih doprinosa, a infrastruktura se već gradi. Izvođači iz Zagreba i Gospića izabrani su na javnom natječaju. Tereni s potpuno čistim papirima i priključcima za vodu i struju bit će, dakle, jeftini i spremni za gradnju za pet mjeseci. Po sličnom principu općina Perušić priprema i 40 parcela za vikend naselje uz rijeku Liku.

U stambeni program uključeno je i Ministarstvo ruralnog razvoja koje će iz sredstava namijenjenih područjima od posebne državne skrbi darovati doseljenicima građevinski matrijal i po 15.000 kuna za uređenje kuća. Mlade obitelji koje nemaju nekretnine i koje će morati prijaviti boravište u Perušiću, mogu računati na građevinski materijal za 35 kvadrata plus još po dodatnih deset za svakog člana kućanstva. Tako će se do doma od stotinjak kvadrata s lijepom okućnicom moći doći za oko sto tisuća kuna.

Od rata naovamo iz Perušića se samo iseljavalo, sada lokalna vlast ima drugi plan: doseljavanje. Gradić se uređuje. Općina za svoje nove sugrađane želi osigurati i posao, pa su doveli Lidlov distribucijski centar koji će zaposliti 90 ljudi, a planova ima još.

Danima me kopka ta zavodljiva priča iz Perušića. Očito svima fali nešto pozitivno da možemo reći, vidiš, ima u toj našoj Hrvatskoj punktova odakle se šire dobre vibracije. Ima ljudi koji nešto vrijedno rade za opće dobro. A onda se javi prokleti crv. Tko je taj načelnik Turić? Ima li tu nešto što ja ne znam? Hoće li se otkriti da ispod te perušićke bajke kulja poznati vonj prljavštine?

Pa onda zovem i pitam. Načelnik Turić je iz HDZ-a. Čist. Poduzetan. Normalan.

Držim fige njemu i našem optimizmu od kojeg jedva da je ostao kamen na kamenu.