HSS je ionako već upropastio sam sebe pa je možda bolje ne riskirati da ih dokrajči HDZ
Nakon dva kalkulantska mandata u vlasti,veliko je pitanje može li HSS danas više uopće prijeći izborni prag i zato ih je obuzela očigledna panika. Umjesto da osam godina gura neku svoju smislenu i dosljednu politiku, strategija HSS-a je svo ovo vrijeme bila ta da preko HDZ-a siše javni novac kojim se financirala njihova lojalnost vladajućoj koaliciji. Jedan od rezultata je, recimo, to da sada imamo stotine poljoprivrednih gospodarstava koja su povukla debele državne poticaje za proizvodnje kojih u stvarnosti nema. Za dobro tog svoga nagodbenjaštva s HDZ-om, Friščić i društvo su vrlo lako odustajali od principa koje bi javno oglašavali s velikom pompom. Tako je Friščić progutao žabu na ZERP-u, na referendumu za NATO, na astronomskom budžetu od šest milijardi za poljoprivredu i na nizu drugih stvari koje su njegovi nekadašnji birači sigurno dobro zapamtili. I sad je, naravno, pitanje svih pitanja kako preživjeti jer došao je trenutak da se svedu računi. HDZ je odlučio na izbore ići sam, bez seljačkog privjeska za koji su izračunali da im ne donosi nikakve dodatne poene. Samostalno pojavljivanje na izborima za seljake je, međutim, krajnje opasno jer ankete pokazuju malo iznad, pa malo ispod pet posto, sam vrag zna kako će im pasti grah na onaj odlučujući dan. Moguće je, dakle, čak i to da HSS na kraju ostane izvan Sabora, bez zastupnika, i da kazna bude izvanparlamentarni status s kojim više ne možeš ni u stupac vijesti, a kamoli na veliku pozornicu. Friščić, doduše, u javnim istupima puca na bar šest mandata koliko ih imaju sada. S time bi se opet dalo nekome prikrpiti i nastaviti po starome. No, teško je vidjeti kako bi se to moglo dogoditi, a izgleda da je to ipak jasno svima u vodstvu HSS-a iako se takve stvari, naravno, prije izbora ne priznaju ni za živu glavu. Naime, nitko, pod milim bogom, više ne zna za što se, u stvari, zalaže HSS i što je to uopće HSS. Takvoj stranci propast se piše sama od sebe. Tako su jednom krahirali nekad dosta popularni HSLS i HSP, ali seljaci iz toga ništa nisu naučili. HSS-u, prema tome, sada nasušno treba koalicijski partner. Zato je uznemireni Friščić već pokušao loviti za suradnju Bandića, Ljubu Jurčića i Nadana Vidoševića, ali nije bilo sreće, zasad je sve to propalo. Kad ti kola krenu nizbrdo, mnogi dobri poznanici prelaze na drugu stranu ceste da te ne moraju ni pozdraviti. Jučer Pankretić izlazi s paničnom idejom da HSS na brzaka okupi u koaliciju »sve demokršćane« i sve one koji misle »da Zoran Milanović ne smije biti premijer«. Uzeli bi sve, od nekih pravaških stranaka, do svake druge sitneži koja bi se dala dovabiti u njihov šator. Koka bi, dakle, sada progutala sve što god se nađe na cesti, a ne bježi. Zaboravili su, međutim, da naslov glavne demokršćanske stranke pripada HDZ-u, ma što to danas značilo. Njima se sada uplesti pod noge može biti opasnije od svega. HSS je ionako već upropastio sam sebe pa je možda bolje ne riskirati da ih dokrajči HDZ.
