Evo iz Vlade stiže informacija da će Jadranka Kosor svakome od milijun i dvjesto hrvatskih umirovljenika do izbora u studenom isplatiti po sto kuna iz proračuna.

Možda je ovo trenutak da spomenem kako neki čitatelji prigovaraju zato što se u ovim uvodnim komentarima jako često govori o potezima Jadranke Kosor i njenih ministara, ali moram im reći da se tu ništa ne može.

Prvo ne može se zbog formacijskih razloga, ni bilo gdje drugo, pa ni u Hrvatskoj.

Jadranka Kosor vodi Vladu, Vlada upravlja državom, upravljanje državom je najozbiljnija moguća stvar, a mi smo se ovdje dužni baviti upravo najozbiljnim stvarima. Dok je, dakle, Jadranka Kosor na čelu izvršne vlasti, i dok se svaka njena odluka tiče stotina tisuća građana, i dok svaka njena odluka košta građane neki realni novac, ona će ovdje imati apsolutno povlašteno mjesto. Tako je bilo s njenim prethodnikom Sanaderom, tako je bilo s Račanom, tako će biti i sa svakim budućim premijerom ili premijerkom. 

Znači ne radi se o tome da mi, kao ni bilo koji drugi medij, imamo neku patološku fiksaciju na Jadranku Kosor pa joj mjerimo svaki korak, nego o tome da je Jadranka Kosor važna jer je predsjednica Vlade koja odlučuje o Hrvatskoj i svim njenim građanima.

Drugo, prvog čovjeka vlade ne može se pustiti na miru pogotovo u ovakvom specifičnom slučaju s Jadrankom Kosor koja konstantno emitira nevjerojatnu količinu zaglušujućih signala prema javnosti kako bi stalno bila u centru javne pozornosti.

U ovim predizbornim mjesecima njena se taktika usisavanja publiciteta dodatno pretvorila u totalnu karikaturu jer je predsjednica Vlade izgubila i posljednju zeru kriterija o tome što jest, a što nije na razini njezinog položaja.

Tako ona svaki dan otvara ili neki hotelčić u Garešnici, ili neki ured u Žrnovu na Korčuli, ili ide na sajmove štrukli i svinjskih kobasica, ili se ukrca strancima na kruzer i montira se pored kapetana, ili naprosto tek tako bane pred kamere i tvrdi kako je Hrvatska izašla iz krize kao jučer, poslije stotog rezanja vrpci na splitskom aerodromu. Ta premijerkina žovijalna predstava jednostavno se nikad ne prekida, pri čemu svi ozbiljni poslovi Vlade – od udvostručene nelikvidnosti u mandatu Jadranke Kosor, do nezaposlenosti i investicija – stoje kao da su zaliveni asfaltom i s njima nema pod milim bogom ništa nova.

To su, dakle, te stvari o kojima se stalno mora pisati jer će se taj osebujni stil vladanja i upravljanja državom, na žalost, pisati svima nama i našoj djeci.

Itekako će nam se pisati i svi ti novi i novi mamci za birače kao ova jučerašnja vijest o tih jednokratnih sto kuna za sve umirovljenike, pet minuta prije izbora. Vrijednost tih 15 štruca kruha koje će Jadranka Kosor iz državnog budžeta podijeliti penzionerima, uključujući ne samo ovaj jadni starački prosjek na prosjačkom štapu, nego i umirovljene saborske zastupnike, genarale i Ivića Pašalića koji upravo ganja papire za penziju – koštat će nas brat bratu 120 milijuna kuna. A to stvarno nije politika nego, što bi narod rekao, zajebavanje.