Razni naši političari, otamo gdje već jesu na godišnjim odmorima, iznose ovih dana novinarima svoja mišljenja o tome tko su za njihove stranke poželjni, a tko nepoželjni koalicijski partneri.

Tako reaktivirani HSLS-ovac Dražen Budiša odnekud poručuje da poslijeizborna suradnja s HDZ-om ne dolazi u obzir, dok je Milanovićeva Kukuriku koalicija vrlo problematična zbog velikih programskih razlika. Neimenovana imena iz vladajuće stranke otkrivaju da će HDZ-ova mreža imati jako velika okna. Za njih će, naime, biti dobri svi koji zarade ijedan jedini mandat, počevši od Ljube Jurčića, Milana Bandića i Vesne Škare Ožbolt, do Željka Keruma, Plinija Cucurina i Karamarka ako mu ipak padne na pamet politička karijera sa samostalnom listom. Jedino – kažu ti HDZ-ovci – Glavašav HDSSB i HSP apsolutno ne dolaze u obzir.

   U te neformalne predizborne priče uključio se i stanoviti visoki dužnosnik HSS-a sa jednom zaplotnjačkom idejom protiv predsjednika svoje stranke zbog čega, naravno, nije pristao da mu se navede ime.

   Taj čvrsto vjeruje da bi ih HDZ opet pozvao u Vladu kad bi sam dobio toliko mandata da može računati na sastavljanje većine, ali gaji lijepe nade i oko Milanovića.

   Jest, Milanović je rekao da neće koalirati s Friščićem, ali Friščića se, zaboga, može i promijeniti. Dakle, ako se riješimo Friščića, primio bi nas i Milanović, zaključuje taj lojalni kadar iz vrha HSS-a kojemu je, kad je vlast u pitanju, ravno do Srijema hoće li se prikrpati u lijevu ili desnu vladu.

   Za fanatike, koji i na luftmadracu prvo čitaju političke vijesti, ovi mali ljetni razgovori mogu biti zgodna zabava u sezoni kiselih krastavaca.

   Javnost, međutim, treba zahtijevati da se i HDZ, i Kukuriku koalicija, a i druge stranke, jasno i službeno izjasne s kim bi mogli u koaliciju, a s kime ne, i to čim se vrate s ljetovanja. Da bi mogli ispravno odlučiti za koga će glasati i da se poslije ne bi kajali jer su ih namagarčili, birači moraju točno znati što slijedi poslije izbora, odnosno kakve sve saveze mogu očekivati od liste za koju su se opredijelili na biralištu.

   Jer, dio desno orijentiranih građana sklonih HDZ-u možda bi na dan izbora iz protesta ostao doma ili bi se okrenuo nekome drugome kad bi na vrijeme znali da se Jadranka Kosor sprema primiti u Vladu lijevo orijentiranog Ljubu Jurčića ili iznova Milorada Pupovca. Glasači iz provincije koji zaokružuju HSS zbog njihovih konzervativnih stavova, možda bi od te podrške odustali kad bi im vodstvo HSS-a izričito najavilo mogućnost koaliranja sa SDP-om.

   Pripadnici liberalnog biračkog tijela koji će podržati Kukuriku koaliciju vjerojatno bi načisto pobijesnili da se Milanović i Čačić, poslije izbornog uspjeha, nagode za koaliciju s Marijanom Petir, nabožnom HSS-ovkom koja smatra da su djeca začeta umjetnom oplodnjom organizmi »slabije kvalitete«. Elitisti, bilo konzervativni, bilo liberalni, dobili bi slom živaca da njihova stranka uđe u savez s Kerumom.

   Građane se ne smije varati, ali to se kod nas često čini. Glasaš za ono što hoćeš, a onda dobiješ ono što nećeš. Zato birači moraju i imaju pravo tražiti od stranaka kompletnu informaciju.