Vladina akcija švicarski franak naletjela je na santu leda već na prvom koraku, a između bankarskog sektora i Jadranke Kosor nastupila je napeta tišina koja se trenutno može sjeći nožem.

Kao što je poznato, uprave banaka nekidan se nisu dale na brzinu natjerati na Vladin model snižavanja tečaja franka i kamata za obračun stambenih kredita, odnosno na preračunavanje svakog pojedinog zaduženja po kratkotrajno povoljnijim uvjetima za građane. Bankarski menadžeri pristojno su se odazvali na sastanak u Ministarstvu financija i primili na znanje Vladine zahtjeve, ali su ih već drugi dan proglasili potpuno neprovedivima.

Izjavili su da je Vladin model do krajnosti nerazrađen i nedovršen, što će reći trapav, te da je na taj vatrogasni način nemoguće intervenirati u bankarsku kreditnu politiku bez ozbiljnih i dalekosežnih posljedica. Dali su također do znanja Vladi da ne mogu pristati na njezin naredbodavni »prijedlog« jer bi se banke gadno provele kad bi napravile bilo kakve specijalne ustupke isključivo za građane koji su se zadužili u švicarskim francima, a ne i za sve druge čiji su krediti u euru i drugim valutama.

Iako se Vlada nije toga dosjetila, posve je sigurno da bi banke sa svih strana bile zasute sudskim tužbama jer klijente nejednako tretiraju, a strani vlasnici pali bi u nesvijest da im se takvo što iz Hrvatske i predloži.

Tako je zakopana ratna sjekira između vlasnika vlasti i vlasnika novca u Hrvatskoj.

No, dok se na oba kraja javno šuti i pogađa što će biti sljedeći korak druge strane, u medijima je progovorilo Duboko Grlo iz Banskih dvora poslano da, prije narednog čina, zastraši i omekša protivnika.

Dakle, Jadranka Kosor se, preko svog anonimnog glasnika, grozi bankama uvođenjem cijele palete poreza. Ako ne pristanete na ovo što tražim, zgazit ću vas, poručuje premijerka bankama, dodatno iznervirana dojmom da su se bankari prema njenom autoritetu ponijeli bahato i da su njene ljude slušali s podcjenjivačkom grimasom.

No, ekspresni fijasko pregovora s bankama Jadranku Kosor ne bi ni upola toliko pogodio da operacija švicarac nije još jedan vrlo važan element njezine predizborne strategije namijenjen pridobivanju izbornih glasova oko 70 tisuća ljudi koji otplaćuju kredite u švicarcima i članova njihovih obitelji. Nema nikakve sumnje da je tako jer se za njihovu crnu sudbinu zabrinuto zainteresirala tek sada, pred izbore.

Sa stanovišta pogođenih građana, opet je bolje i sada nego nikada, no banke su joj pokvarile veselje. Teoretski, za takav neuspjeh nije bilo razloga, no ova vlada naprosto ne zna posao.

Ako je Jadranka Kosor kod banaka htjela progurati određeni svoj prijedlog, morala je osigurati da on bude temeljito pripremljen, bez rupa i nelogičnosti. Pred bankarske mahere očito se ne može doći sa zbrda-zdola sklepanim idejama čije provedba lančano remeti niz bankarskih pravila i stvara sumanute analogije.

S druge strane, premijerka je već odavna mogla pritisnuti banke bilo kojim od ovih poreza kojima sada prijeti preko svog trbuhozborca. Ali porezna politika je velika umjetnost, za nju treba znati što se hoće postići i kakve posljedice slijede. Premijerka to ne zna i misli da drugi to ne vide i to je uvijek taj isti problem cijele Hrvatske.