Nevjerojatnih 40 posto punoljetnih osoba u Hrvatskoj »sigurno je« ili je »uglavnom sigurno« da bi Hrvati trebali imati veća zakonska prava od pripadnika nacionalnih manjina, a dodatnih dva posto oko toga nije sasvim načistu.

   Čak 37 posto hrvatskih građana smatra brak neraskidivim a razvod nedopustivim, a još dva posto ne zna slaže li se s tim ili ne.

   Da je tradicija hrvatskog naroda bogatija, odnosno vrednija, od tradicije drugih naroda uvjereno je 43 posto građana, a još 4 posto ne zna je li to tako ili nije.

   I nakon svih optužnica i presuda za ratne zločine počinjene u Domovinskom ratu od strane pojednih pripadnika hrvatskih oružanih snaga, 44 posto građana i dalje vjeruje da među hrvatskim vojnicima nije bilo počinitelja ratnih zločina, a još 9 posto ne zna je li ili nije.

   Ovo su samo neki od doista šokantnih rezultata opsežnog terenskog istraživanja koje je za potrebe svoje stranke nedavno naručio SDP.

   Kako vidimo, hrvatsko biračko tijelo i dalje je u velikoj mjeri neinformirano, konzervativno, netolerantno, slabo obrazovano te stoga sklono predrasudama, prihvaćanju radikalnih stavova, stavova koji su znanstveno potpuno osporeni i stavova koje je vrijeme posve pregazilo. To očajno stanje ide na dušu sustavu obrazovanja, političkim elitama, crkvi i društvenim institucijama i može se polako mijenjati samo ozbiljnim, širokim i ustrajnim politikama i kampanjama. No zato je potrebno mnogo godina i mnogo pameti, a izbori su sada.

   A sada imamo između 30, 40, a u pojedinim regijama čak i do 50 posto takvih birača koji nemaju nikakav uvid čak ni u one bitne javno dostupne informacije, a kojima su pritom apsolutno nepoznati ne samo elementarni demokratski standardi suvremenih društava, nego čak i temelji ustavnog poretka vlastite države.

   To je veliki i ozbiljan izazov za sve stranke i političare koji izlaze na izbore, a pogotovo za najjače.

   Vrlo je lako manipulirati s tako visokim postotkom politički i svjetonazorski zapuštenih birača, koji, osim toga, ne prate politička i društvena zbivanja i stoga se među njima uopće ne snalaze.

   Takvi pokušaji u Hrvatskoj nisu nepoznati ni kad se sjetimo prijašnjih izbora.

   Na političkim strankama leži posebna odgovornost i zato što se, kako je utvrdilo i citirano istraživanje, odluke među hrvatskim biračima u daleko većoj mjeri donose na temelju svjetonazorskih i moralnih podjela, nego na osnovi ekonomije i tema koje su bitne za kvalitetu života stanovništva, poput školstva, zdravstva, socijalne politike, radnih mjesta i ljudskih prava. Ni 20 godina otkako imamo državu i sve konce u svojim rukama, s tim stvari ne idu na bolje.

   Dosta veliki broj ljudi u Hrvatskoj bilo bi, dakle, lakše pridobiti ako im se zatitra na teme crvenih i crnih, komunjara i ustaša, navodno ugroženog hrvatstva i smišljene proizvodnje neprijatelja. Međutim, na toj odlici demokratski nerazvijenih društava ne bi smio parazitirati nitko tko se natječe za vlast u državi, a pogotovo ne najjače stranke, ma koliko vlast bila slatka, s izazov na tanjuru.