Međutim, nadmena teorija o bezvrijednim turistima, koji navodno ne zaslužuju ni da im se kaže dobar dan, kod nas je jako žilava i rasprostranjena i godinama slušam kako se te poruge, ispod glasa i gostima iza leđa, mrmljaju upravo u krugu ljudi koji žive od turizma duž cijele naše obale. Čula sam sve to opet u raznim varijacijama i ovog ljeta, i to, zanimljivo, najčešće i najžešće upravo od onih čiji su lokali i smještajni kapaciteti obično ruglo za koje bi im zapravo trebalo uskratiti dozvole. 

Recimo, ugostitelj nasred rive na otoku blizu Šibenika zakukao je čim smo sjeli za stol kako posao ide ah sve gore jer više nema »onih finih gostiju« i jer je sve nakrcala ta šugava klijentela koja neće doći ni na ćevapčiće, a kamoli na ribu. Sekundu nakon te tužbalice, utvrdili smo da je sve što nam može ponuditi za večeru smrznuti asortiman, dio iz zimskih zaliha, a dio iz tvornice Ledo. Jasno da nemate gostiju kad to prodajete, rekla sam mu, rijetki su takvi bezumnici koji će platiti 400 kuna za kilo smrznute ribe, pa smo se digli i otišli. 

Na drugom mjestu, na području Trogira, nasuli su plažu i šetnicu šljunkom i postavili redenike sklepanih kafića i restorana čiji vlasnici po cijeli dan olajavaju Poljake, Čehe, Mađare, Slovence i Francuze iz okolnih tisuću apartmana jer ne troše koliko su oni očekivali. Vidite ih, sami goljo do golje, kupe sladoled, popiju kavu i klatare mi se ovdje pred nosom po cijeli dan badava, kaže nam posprdno jedan bijesni poduzetnik kod kojega ništa ne valjaju ni kava, ni sladoled, ni kokteli, ni hrana ni išta na čemu je naumio masno zaraditi. 

Prije dva tjedna, u toj istoj Makarskoj, gdje lokalne novine objavljuju pobunu protiv klateži iz BiH, prijatelj je platio naš krajnje ispodprosječni ručak za troje 600 kuna. Pa ni naši, a još manje stranci, a još manje bogati stranci, bit će toliko ludi da ih tako dvaput povuku za nos. 

To su, dakle, problemi hrvatskog turizma, a ne Bosanci i Hercegovci koji ovdje sigurno potroše jednako kao i svaki drugi prosječni gost, ali vjerojatno, kao ni bilo tko drugi, ne žele da ih se pravi budalama. Istina je ta da se na nekvalitetnoj, traljavoj, neurednoj i nepristojnoj, a debelo precijenjenoj usluzi apsolutno perfektno zarađuje u hrvatskom turizmu. 

Zato bi, kako god okreneš, trebalo gladiti peruškom sve koji kod nas ljetuju jer to more jest divno, ali prosjek onoga što im daje turistička industrija jadan je i žalostan.