Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
Petnaest ljudi iz vrtića, osnovnih i srednjih škola primilo je u Saboru nagrade »Ivan Filipović« za izvrsne rezultate u odgoju i obrazovanju.Čovjek bi pomislio da će se Sabor, uime svih nas građana, zahvaliti najboljima i kakvim skromnim iznosom od, recimo, dvije tisućice kuna. Ma zaslužili su, majku mu staru, pa bar ti koji su nas i našu djecu toliko zadužili, da im jednom u životu platimo neki zaostali dug za struju i da obitelj mogu odvesti van na ručak i nazdraviti svome uspjehu čašom stolnog vina. Njih 15, trideset tisuća kuna ukupno, jedan službeni put naših dragocjenih ministara. Ali brus. Čestitari, među kojima su bili ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić i potpredsjednik Sabora Željko Reiner, s velikom su pompom uručili odgajateljima, nastavnicima i profesorima samo mape s priznanjima. A onda su im još velikodušno omogućili i grupni portret na saborskom crvenom tepihu, za uspomenu i dugo sjećanje.
Dvostruko prikladno, nema što. Prvo zato što dobitnici ovih nagrada u Sabor više nikad neće kročiti, kao što nisu ni do sada, pa neka im barem ta slika. A drugo stoga što sabornici koji su tamo svaki dan i koji su sebi izglasali po dvije tisuće kuna veće plaće svaki mjesec, ionako nisu osobito poznati po empatiji, stilu i taktu.
Hajde, dobro, dalo bi se još progutati čak i to škrtarenje, novac je tanak, a prosvjeta je uvijek bila zadnji organizam u hranidbenom lancu ovog društva. Bit će, doduše, milijardi za Inu, borbeno naoružanje i HVO, ali za škole i vrtiće opet ne. Prioriteti su ipak prioriteti. Pa bi zaboravili ti fini ljudi da su ih opet malo ponizili, ni prvi, ni posljednji put, to piše u natalnom horoskopu hrvatske prosvjete da treba pamtiti »samo sretne dane«.Ali da gorčinu sa svečanosti svoje nagrade nikad ne zaborave pobrinuo se jedan od domaćina, ministar Barišić, veliki Plenkovićev intelektualac i do jučer anonimni znanstveni zaslužnik, koji se direktno iz ministarske fotelje morao ispričavati za plagijat. Nije sve u novcu, s visine je ministar opomenuo »gramzive« laureate, među kojima su, igrom slučaja, i dvoje koje znam, jedna vrijedna žena iz moje porodice, te profesor matematike Petar Mladinić, dugogodišnji ravnatelj moje Pete gimnazije u Zagrebu.
»Nije važno samo materijalno« – mlatnuo je ministar prema tim ljudima koji tavore na znamo kakvim plaćama i samo ih entuzijazam pogoni da rade s djecom sve te dobre stvari – jer ste vi za svoj posao »jako dobro duhovno nagrađeni«.
Ništa mi sada ne bi bilo slađe nego da se ministra Barišića nagradi »duhovno« umjesto iznosom od kojih dvadesetak tisuća kuna na mjesec, koje za njega moraju zaraditi iznureni porezni obveznici, među kojima su i sami prosvjetari. Pa neka hrani i izdržava svoju obitelj duhovnim uznesenjima. Tim prije zato što, to što sada radi, radi sramotno i loše. Tim prije zato što njegove reference ne prelaze granicu ovog našeg maloga mista. I tim prije zato što je jedva sjeo u ministarsku fotelju, a već je časopisu koji on osobno uređuje utrostručio državnu potporu. I dobro kaže Ivica Puljak iz stranke Pametno. Kad imamo ministra koji je kadar izjaviti nešto ovako »apsolutno-hiper-super-spektakularno pogrešno«, ne treba se nadati boljemu. Bit će sigurno još gore.
