U Hrvatskoj svi čekaju. Rohatinski čeka novog ministra financija, ili MMF, ili neki čudesni preokret koji bi omogućila Providnost, budući da ništa drugo, kako se vidi, ne ide. Manje od 50 posto građana čeka da Hrvatska uđe u EU i da izađu na trgove slaviti i pjevati jer misle da onda sve mora biti puno bolje. Oni drugi čekaju i mole boga da to propadne jer im se tamo ne ide budući da neće biti sira i vrhnja iako će ga biti i onda, ali u frižiderima. 

Jadranka Kosor ide na iscrpljivanje i čeka da prođe još ovo vrijeme koje joj je preostalo ne bi li se biračko tijelo predomislilo u pogledu promjene vlasti iako ono ne pokazuje takve znakove. Zoran Milanović čeka izbore i kunja jer vidi da su mu zvijezde naklonjene same od sebe pa nema smisla da se bez veze satire. Kći moje prijateljice čeka da diplomira s odličnim da može otići u Ameriku i tamo ostati budući da u Hrvatskoj nema budućnosti, a tamo ima. 

Tomislav Karamarko čeka premijerkin poraz na biralištima pa da on postane novi vođa HDZ-a i da se značajno uzvisi u politici budući da je vrlo ambiciozan. Hebrang jedva čeka da ga nazove bilo tko od novinara da može reći bilo što. Vaha čeka da mu Mamić, koji mu je psovao mater, isplati novac i da može otići što dalje odavde. Drugi treneri vide dobre izglede u tome što je Vahi prekipilo pa čekaju da ih se pozove u Dinamo ne bi li sada nekoga od njih obasjala sreća da ih angažira Zdravko Mamić, koji će i njima također psovati mater i sve po spisku, ali šta možeš kad je tako moćan. 

Ante Gotovina čeka da ga Luka Mišetić obrani od optužbi za ratni zločin, za koje je dobio 24 godine zatvora, vjerujući da se njegovom advokatu može prosvijetliti pamet. Mišetić čeka novu tranšu para od Hrvatske vlade da može u miru ozbiljno raditi ne razmišljajući o egzistencijalnim problemima koji za čovjeka predstavljaju veliki stres. 

Ustav čeka da vidi hoće li u njega ipak ući Zakon o braniteljima iako pretpostavlja da to nije realno te da ga Jadranka Kosor time samo nepotrebno uznemirava zbog reklame, što doista nije korektno. Moja susjeda čeka da dobije sudski spor protiv nekog rođaka koji ju je opljačkao prije 11 godina, ali pravosuđe je toliko prezaposleno da joj ročište nije zakazano tri godine, a kad će, ne zna se. 

Martina Dalić čeka da joj istekne mandat pa da se posveti nekom biznisu jer ovo ministrovanje je ionako davež koji se mora istrpjeti samo radi impresivnijeg životopisa. Proračun čeka turističku sezonu da bar odatle dođe neka infuzija i da se o njemu stalno ne govori da je prazan kao da je on kriv što Vlada stalno uzima kredite. Tvrtke čekaju da im dužnici bar nešto plate premda to u Hrvatskoj nije običaj. Ivo Sanader čeka da ga puste iz zatvora pa da ovima zagorča život, oko za oko, zub za zub. 

Zanatlija koji predsjednici Vlade izrađuje broševe čeka da ona naruči sljedeći i mozga kakvu bi figuru mogla tražiti da može opravdati ukazano povjerenje, a i da se putem njegovog djela pošalje nova simbolična poruka, što ga jako uzbuđuje i što nikad nije mogao sanjati ni u najljepšim snovima. 

I veliki Franz Kafka držao je iznad svog radnog stola natpis »Warten«, što znači čekati. Umro je od tuberkuloze sa 44 godine.