Foto Davor KOVAČEVIĆ
Dobar uzor trebao bi hrvatskim vlastima biti američki zakon o ratnim veteranima koji osigurava financijsku pomoć, i to vrlo racionalnu, samo onima koji su ranjavanjem izgubili sposobnost za rad i onima koji nemaju nikakvih pretpostavki za samostalanu egzistenciju
Nema nikakve sumnje o tome da se mora ozbiljno zadrijeti u prava branitelja
No, istodobno je visoki izvor s Iblerovog trga izjavio za ove novine kako SDP »iskreno jamči da, pobijedi li na izborima, neće zadirati u prava branitelja«. To je neprincipijelno i društveno štetno dodvoravanje čelnicima braniteljskih udruga.
Nema, naime, nikakve sumnje o tome da se mora ozbiljno zadrijeti u prava branitelja. Mora, jer su ona u masi pretjerana, nepoštena prema poreznim obveznicima, a njihov bi sadašnji opseg bio preskup za svaku zemlju, a kamoli za našu.
Stvari su vrlo jasne ako se ne omotavaju politikantskim maglama. Hrvatskoj ne treba ustavno cementiranje sadašnjeg obima financijskih prava branitelja za vijeke vjekova jer i sadašnji »obični« zakon mora nužno doživjeti značajne intervencije. Od toga se neće moći pobjeći ako se ova država misli sređivati, ma koliko se političari toga bojali i to će se dogoditi kad tad.
Domovina se ne brani zbog privilegija
Samo dva kriterija smiju biti osnova za utvrđivanje novog sustava financijskih prava veterana Domovinskog rata.
Jedna je invalidnost, druga je njihov pojedinačni socijalni status. Dobar uzor trebao bi hrvatskim vlastima biti američki zakon o ratnim veteranima koji osigurava financijsku pomoć, i to vrlo racionalnu, samo onima koji su ranjavanjem izgubili sposobnost za rad i onima koji nemaju nikakvih pretpostavki za samostalanu egzistenciju. Veterani u SAD-u koji su posjednici nekretnina, vlastitih firmi i nasljedstava ne ulaze u krug boraca koji mogu računati na državni novac.
To se, naravno, Josipu Đakiću i ostalim braniteljskim politikantima sigurno neće dopasti, ali ta filozofija je čista kao suza.
Domovina se ne brani zbog privilegija, branitelji nisu paraziti, društvo pomaže onima koji više ne mogu sami, a svi drugi se izdržavaju kao i svi ostali građani.
U svakom slučaju, maksimalni iznosi naknada za branitelje u Hrvatskoj ne bi smjeli biti veći od prosjeka radničke plaće. Najveće invalidske mirovine, ne veće od prosječne plaće, trebaju, naravno, pripasti najtežim invalidima Domovinskog rata, a onda bi se iznosi morali proporcionalno snižavati.
Razborita i pravedna davanja za branitelje služila bi na čast hrvatskoj državi
Drugi oblici financijske pomoći braniteljskim obiteljima također moraju biti na isti način limitirani individualnim socijalnim statusom te logično i pravedno stupnjevani. Na primjer, udovicama boraca Domovinskog rata koje su zdrave i sposobne za rad država je trebala novčano pomagati određeno vrijeme, na primjer tri ili pet godina, a ne im odobravati doživotne mirovine. No, zato djecu poginulih branitelja apsolutno treba financirati do završetka školovanja.
Takva razborita i pravedna davanja za branitelje služila bi na čast hrvatskoj državi i svi bi građani za to rado izdvajali novac.
Drugi paket kojeg će se morati prihvatiti neka nova vlast je čišćenje registra od lažnih branitelja. Brojka od pola milijuna boraca Jadranke Kosor implicira da je svaki drugi Hrvat od 18 do 60 godina branio Hrvatsku, a to je potpuno apsurdno.
