Nakon što su se umišljene veličine iz svih pet sindikalnih središnjica povukle iz jučerašnje proslave Prvog maja, ljudi koji plaćaju sindikalnu članarinu trebali bi ih odmah otjerati s funkcija. Pa barem da radnici skinu s grbače tu skupinu puzavaca koje skupo plaćaju, a koji od njih naprave budale kad god im se prohtije. Od njih ionako nema nikakve pomoći, a sada su doista prevršili svaku mjeru.

To je doista rijedak bezobrazluk da su vođe nacionalnih sindikalnih centrala odbili predvoditi tradicionalnu prvomajsku povorku u Zagrebu i govoriti na skupu u Maksimiru, a skandal ravan tome je samo objašnjenje zbog čega to čine.

Jedino sitni politikanti, koji ne razumiju ništa ni o čemu, a pritom su se neviđeno uobrazili, mogu reći da se neće slaviti Prvi maj kako ih političke stranke ne bi iskoristile u predizborne svrhe i kako ne bi ugrozili uspješan socijalni dijalog s Vladom i poslodavcima koji ih »jako uvažavaju«. Kome Matijašević, Sever, Ribič, Jakuš i Novosel misle prodati takvo patetično mudrovanje s kojim samo razotkrivaju svoju žalosnu nekompetenciju, kukavičluk i jadne komplekse manje vrijednosti?

Kad bi oni znali raditi posao i kada bi im bilo do toga umjesto do njihovih položaja, upravo bi oni do maksimuma koristili sve političke stranke za ostvarivanje interesa svoga članstva, a ne bi drhtali kao zečevi da će bilo tko njih politički zoupotrijebiti.

Kako se to, uostalom, može politički zloupotrijebiti principijelna borba za rad, dostojan život od rada i za društveni vrijednosni sustav koji počiva na kulturi rada?

Osim toga, stranke bi bile potpuno lude kad bi mislile da mogu imati bilo kakve političke koristi od ovakvih sindikalnih vođa koji radnike herojski ostave na cjedilu čak i u jednoj najobičnijoj slavljeničkoj manifestaciji crvenih karamfila. Svaka pametna politika bježat će od njih, takvih kakvi jesu, kao vrag od tamjana. Tko bi uopće i pomislio da će profitirati u društvu tih nadrisindikalista koji su tako malograđanski počašćeni i ushićeni što predstavnici vlasti s njima zasjedaju na besplodnim sastancima i što su si s njima toliko dobri da se oslovljavaju sa ti. I što su uopće postigli ti veliki vođe? Čime se ikome imaju pohvaliti?

Dok su ovi i oni prije njih izigravali velike faktore i mudre pregovarače i dok su ih vlade tako silno uvažavale, hrvatski radnici su debelo nasanjkani u tajkunskoj privatizaciji i danas misle da su uhvatili boga za bradu ako imaju posao za tri hiljade kuna. Ljudima koji radom jedva izdržavaju svoju djecu natovarena je doživotna financijska sanacija katastrofalnih odluka, otimačine, pijane države i korupcijskih skandala. Rastjerani su u jadne mirovine i na minimalac, radna mjesta su zatrta, a plaće su postale velika privilegija kao da ih radnici dobivaju za ležanje pod drvetom.

Pa sada još ta drskost da im se saspe u brk kako je za Prvi maj najvažnije da nema povorke kako sindikalni vođe ne bi uzrujali Vladu. Zar ti tipovi stvarno misle da radnici imaju mozak od dvije marke?