Evo jednog jako važnog citata koji je, u gužvi oko Orašja, porezne reforme i Trumpa, ostao gotovo nezapažen.

– Ustavni sud mora biti nešto u što ljudi vjeruju, a ja ne vjerujem u ovaj saziv. U Ustavnome sudu ne smije biti osoba koja je krila identitet (moje pojašnjenje: Davorin Mlakar, HDZ) i za koju postoje ozbiljne indicije da je uzela mito. Poruka koju šalje saziv u kojemu je takav čovjek, a vodi ga predsjednik koji to tolerira (moje pojašnjenje: Miroslav Šeparović, HDZ) najveća je prijetnja nacionalnoj sigurnosti. U Hrvatskoj se zbog tih i takvih ne vjeruje u pravosuđe.

Ovo nije izjavio neki ogorčeni idealist iz nevladinog sektora, niti kakav zagriženi protivnik svega i svakoga u HDZ-u, nego ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, čija je stranka već drugi put na vlasti u koaliciji s HDZ-om.

– Moram znati da je sudac nepotkupljiv, da je policajac nepotkupljiv, da je član Ustavnoga suda moralna i stručna vertikala, što u ovome trenutku nije – zapečatio je Orepić i time načeo temu koja truje naš zrak, čini građane apatičnima i uzrokuje izbornu apstinenciju. Njeno je ime: nepovjerenje u institucije.

Ima raznih mišljenja o tome zašto nam ne ide. Loše školstvo. Korupcija. Užasan servis administracije. Sporo i politizirano pravosuđe… I u svemu tome leži dio istine, ali sve se te fragmentarne istine neprekidno slijevaju u isti lijevak. U Hrvatskoj život ne štima jer su upravljački i kontrolni mehanizmi države i sustava truli. Zato se ovdje više ni u što ne vjeruje. Građani osjećaju tu izdaju. Kuburi kako tko zna i umije u općoj krizi povjerenja. Nekidan je uhapšena jedna sutkinja iz Benkovca jer je sudila da dobije mito. Jedan slučaj koji ima šanse da bude pravedno sankcioniran. Ali svatko u Hrvatskoj smatra da korumpiranih sudaca ima na tisuće. Čekaš devet godina na presudu, kako to? I zašto?

Običan svijet kod nas mora plaćati porez do zadnje lipe, kako se i pristoji, ali neki ne plate stotine milijuna. Kako to? I zašto? Porezni Uskok ušao je u samo dvije godine u trag milijardi kuna zamračenog poreza, a sada ga se kastrira. Zbog čega?

Prije ćeš povjerovati da ćeš dobiti na lutriji, nego da će te ova država zaštititi od lopova, malverzanata i štetočina. Takvi kod nas dolaze s vrha piramide. Nadan Vidošević, optužen za krađu 39 milijuna kuna preko Hrvatske gospodarske komore, posjednik 26 nekretnina, još se usudi bulazniti o Hrvatskoj »etike i morala«. Sanader. Bandić. Mamić. Kalmeta. Plagijatori. Ratni profiteri. Potkupljeni. Nule.

Dojučerašnja ministrica socijale Bernardica Juretić – zaštitnica bijednih i bespomoćnih, bivša časna sestra – s jahte se prostački hvali kako živi bolje nego ministri. Pričaju mi ovi iz Zadra da specijalizaciju dobiju samo doktori koji se upišu u HDZ. Posao u državnim kancelarijama ide preko političke veze. Kao i brza operacija. Kao i struja i voda u selu. Kao i kafić u centru grada. Kao i povoljna presuda. Kao i protuzakonita prenamjena zemljišta. Kao i emisija na HTV-u.

Većina ne vjeruje da su i Hrvati mogli počiniti zločine u BiH. Jer ih institucije drže pod tepihom 25 godina. Zdrava sumnja je meso demokracije, ali ovo što mi imamo je totalna entropija.

Orepiću, samo tjeraj dalje.