"Slet" u Mimari / Foto Nenad REBERŠAK
Nedjeljni slet predsjednice Vlade sa tisuću novih pionira HDZ-a podsjetio me na te sedamdesete kad su nas, tadašnje bebe samoupravnog socijalizma, navijali kao lutke da plešemo veselu koreografiju za Partiju i Tita
Nedjeljni slet predsjednice Vlade sa tisuću novih pionira HDZ-a podsjetio me na te sedamdesete
Lutke nisu ljudi nego predmeti iako glume ljude pa to može malo zbuniti. No, svakako, nikoga nije zanimalo što bismo mi o bilo čemu eventualno imali reći, a zapravo je tako bilo i bolje. Jer mi smo mislili samo na to kako ćemo se svi ukrcati u vlak i otperjati negdje gdje još nismo bili, i kako će to biti jedna napeta pustolovina, i kako nećemo ići u školu. Poslije je tata pitao jesam li pušila. Ja sam rekla da nisam, a on je sumnjičavo nakrivio glavu. Mama je gnjavila jesam li pojela sendviče. Ja sam rekla da jesam. Da, da, mogu misliti, otpovrnula je ona, ja se dižem u pola šest da kupim friško pecivo, a ti bacaš. Brat je pitao ima li u Beogradu koka kole. Nedjeljni slet predsjednice Vlade sa tisuću novih pionira HDZ-a podsjetio me na te sedamdesete kad su nas, tadašnje bebe samoupravnog socijalizma, navijali kao lutke da plešemo veselu koreografiju za Partiju i Tita. Od tada je prošlo, brat bratu, milijun godina godina, Hrvatska je u NATO-u, ima oko sto političkih stranaka, predsjednik države ne može raspustiti Vladu, Vlada nije u Beogradu, nego u Zagrebu.
Da kopira Titov slet s mladeži koju je dovukla autobusima u metropolu ne bi li obznanila kako je megapopularna i kako je svi žele ići za njom do kraja života
Dečki iz Etiopije više ne dolaze ovamo na studije, radnička klasa nije više nikakva fora, ali Jadranki Kosor je palo na pamet baš to. Da kopira Titov slet s mladeži koju je dovukla autobusima u metropolu ne bi li obznanila kako je megapopularna i kako je svi žele ići za njom do kraja života. Neka vide svi ovi besposleni studenti i tridesetgodišnjaci koji joj ulicama viču da ode koliko ona ima oduševljenih sljedbenika i u njihovoj generaciji. Koliko ispravnih i odgovornih mladih ljudi poštuje njeno djelo i slijedi njen put. Kao što smo mi tada služili da se istakne kako ona vlast ima nepodijeljenu podršku svih, ne samo starih, nego i mladih na kojima svijet ostaje, tako je s ovima učinila i gospođa Jadranka. Svoje mlade, prikladno odjevene i zbunjene voštane figure iz gradskih zaleđa i s one strane granice, natisnula je u kulisu HDZ-ovog komunističkog rituala da pred njima razobliči ništa drugo nego baš crvenu opasnost.
Ali zato je premijerka izgledala sva ozarena. Isto kao i drug Tito na svojim sletovima u Beogradu
U ono vrijeme, međutim, nije bilo ništa neobično da se ide na slet budući da je država bila takva da ju se moralo srušiti, a sada je to dozlaboga plitko i komično. Tada je bilo čak i normalno da se političke statiste ništa ne pita, ali danas nekako imamo drugačije nazore. Tako, recimo, znamo da dvije trećine građana Hrvatske traži izbore što prije. Pa ipak, ni ovi Jadrankini, isto kao ni mi onda, opet nisu ništa bili pitani i tako nisu ništa rekli. Nije to bilo potrebno jer bila je ideja samo da plješću i da kliču Jadrankaaaa, Jadrankaaaa. A poslije će lijepo otići na pivo u Tkalčićevu i kupiti neki jeftiniji suvenir za doma. Kod kuće će ih roditelji pitati kakvo je bilo vrijeme. Oni će morati reći istinu jer prognozu ionako svi znaju: Oblačno i vjetrovito. Ali zato je premijerka izgledala sva ozarena. Isto kao i drug Tito na svojim sletovima u Beogradu.
