Udri po sitneži

Komentar Sanje Modrić

Sanja Modrić

Zakon, dakle, želi beskompromisno osujetiti tajnu rabotu nezaposlenih frizerki koje kod kuće frču trajnu mušterijama iz kvarta i  vodoinstaletera u mirovini od 700 kuna koji po kućama mijenjaju  vodokotliće i saniraju kuhinjske poplave



Sedam stranica teksta s hrvatskog na njemački smijete prevesti sestri,  ali mogli biste nadrapati ako vas uhvate da prevodite nekom daljnjem  rođaku. 


Prijedlog zakona je već na stolu, ali on ne prijeti pravim lopužama  koji su na crno nakupile ogroman kapital, ni biznismenima na hrvatski  način koji operiraju lažnim bilancama da bi izbjegli poreze i sve druge  obaveze prema radnicima, zajednici i poslovnim partnerima.


Neće se  tog zakona prepasti niti jedan ozbiljni mutikaša koji je u praksi uspješno pozlatio sve moguće metode sive ekonomije, ali zato hoće umirovljena profesorica glazbe koja, državi iza leđa, uči svirati klavir djecu  svojih znanaca i žene sa sela koje prave pekmez od šljiva i ajvar i te  svoje proizvode podmuklo guraju mušterijama na tržnici uz salatu i  kelj pupčar. 


Zakon, dakle, želi beskompromisno osujetiti tajnu rabotu nezaposlenih frizerki koje kod kuće frču trajnu mušterijama iz kvarta i  vodoinstaletera u mirovini od 700 kuna koji po kućama mijenjaju  vodokotliće i saniraju kuhinjske poplave. 


To su ti razaratelji ekonomije i državnih financija kojima će se, budu  li uhvaćeni, pretresati stanovi i naplaćivati kazne do 50.000 kuna da im  više ne bi palo na pamet zarađivati samo za svoj džep. 


Cijela jedna dugačka litanija u zakonskom tekstu definira što je   dopušteni rad na crno, a što nedopušteni rad na crno, pri čemu se, recimo, navodi da bojler nekažnjeno smijete popraviti susjedu samo je njegov stan udaljen od vašega do 500 metara, ali ako to radite kod kuma  koji živi u Jastrebarskom, to će se smatrati neprijavljenom djelatnošću. 


Sedam stranica teksta s hrvatskog na njemački smijete prevesti sestri,  ali mogli biste nadrapati ako vas uhvate da prevodite nekom daljnjem  rođaku. Oslobođen je poreza onaj tko ošiša psa osobi »do četvrtog  stupnja pobočnog srodništva«, ali ni to ne smije činiti »opetovano«. 



Ostaju, recimo, sigurni svi oni koji otvore tvrtku s 20.000 kuna osnivačkog kapitala, a onda ne plaćaju ni tuđu robu, ni tuđi rad, ni obaveze





Što Vlada želi s ovakvim mućkom od zakona, to ne bi znao odgovoriti ni Nostradamus. Svjetska banka stvarno tvrdi da je čak 35 posto hrvatske ekonomije siva ekonomija, ali vlast je odlučila udariti samo po sitneži na  koju ne otpada ni pet posto crnog novca ukupno. Ali zato i dalje može posve mirno spavati gomila ozbiljnih varalica  koji se bogate na sivoj ekonomiji jer njima pogoduju hrvatski zakoni i ti  se zakoni ne mijenjaju. 


Ostaju, recimo, sigurni svi oni koji otvore tvrtku s 20.000 kuna osnivačkog kapitala, a onda ne plaćaju ni tuđu robu, ni tuđi rad, ni obaveze. Dok ide varaju gdje stignu, sav novac vuku van i stavljaju ga na sigurno, a onda fino pobjegnu u stečaj, zatvore biznis i naprave od svih  budale jer od njih se ni u stečaju nitko nema odakle naplatiti. 


S jednim takvim slučajem susrela sam se jučer, ali ti tipovi nisu nimalo zabrinuti. A zašto bi i bili kad je Vlada naoštrila mač samo na sirotinju. 


više vijesti