Nije sretna vijest da se HDZ tako naočigled raspada premda zbog toga likuju i politički protivnici i veliki dio javnosti kojoj je naprosto svega dosta. 

Hrvatskoj je potrebna stabilna proeuropska konzervativna stranka koja će zastupati interese konzervativnih birača i – ovisno o raspoloženju građana – normalno dobivati i gubiti izbore. Do sada je to bila uloga HDZ-a, ali kod njih je situacija sve gora i gora. 

Najjasniju sliku razmjera dezintegracije u vladajućoj stranci dao nam je bjesomučni javni sukob između Šeksa i Jarnjaka i Luke Bebića usred sabornice. To što se događa u HDZ-u više nema veze s normalnim napetostima kakvih u strankama uvijek ima jer se u svakoj stranci, po prirodi stvari, ukrštaju mišljenja, ambicije i taštine. Ovo je već otvoreni i bespoštedni rat u kojem se gazi čak i osnovno pravilo da se razmirice u vlastitoj kući rješavaju iza zatvorenih vrata, a da se pred publikom kontroliraju živci i čuva obraz. 

Nakon što su trojica HDZ-ovih »staraca« omogućila cijeloj Hrvatskoj da vidi kako reže jedan na drugoga, više se nitko ne bi čudio da se sljedeći put doslovno počupaju za vratove. 

Jadranki Kosor život stvarno nije lako dok joj se ovako otvoreno kolju upravo ljudi na koje se najviše oslonila, dok Darko Milinović snuje kako će joj preoteti poziciju, dok mora čitati kako bi HDZ eventualno mogao dobiti izbore da je na čelu stranke Tomislav Karamarko i dok joj sve ankete prognoziraju izborni fijasko. 

Onaj tip stabilnosti, koja se za vrijeme Sanadera osnivala na korupciji, čvrstoj poslušnosti vođi i opakoj manipulaciji javnošću, u HDZ-u se potpuno rastočio. U više manje starom vrhu stranke pukla je ta nekadašnja oktroirana ljubav, a novog ljepila nema. Najave da će premijerka sasvim drugačije podijeliti bonuse na izbornim listama i neugodni osjećaj da se sljedeći izbori više ne mogu dobiti zaoštrilo je rivalstva u borbi za pozicije. Kod pojedinih pripadnika stranačkog vrha neurozu pojačava strah da predsjednica Vlade nikoga neće zaštititi od istraga i da razni komadi prljavog veša svaki čas mogu isplivati na površinu. Nagon vlasti ostao je jedina stvar koja ih drži zajedno. 

Mogućnosti koje stoje na raspolaganju Jadranki Kosor da prije izbora sanira i normalizira stanje u HDZ-u posve su neznatne. Propala je ideja stranačkih izbora na kojima bi premijerka mogla dobiti žezlo zarađeno glasovima, riješiti se zvijezda iz devedesetih i njihovih apetita i instalirati lojalne suradnike. 

Njene su ruke vezane jer ne može ništa ni Šeksu koji mahnita kako mu padne na pamet, ni Kalmeti koji kompromitira njen kurs borbe protiv korupcije, ni Hebrangu, ni Bebiću, ni Jarnjaku. Ne može ništa nikome tko ima staro i žilavo korijenje i tko se može pozivati na stranačke zasluge. Nikome tko je u stranci opstruira čekajući svojih pet minuta. Nikome tko joj se smije iza leđa. 

Znači od stabilizacije nema ništa prije izbora. Kako će transformacija dezintegriranog HDZ-a doista izgledati, znat će se tek kad se vidi tko će doći na čelo HDZ-a, ipak sadašnja premijerka, ili Milinović, Šeks, Kalmeta Karamarko, ili netko na koga sada još uopće ni ne pomišljamo.