Bageristi su već izašli na teren, a prošlo je samo desetak dana otkako je Tomislav Karamarko obavijestio građanstvo da se policija uskoro baca na istraživanje »komunističkih zločina«. I evo, prva Karamarkova potraga za kostima iz Drugog svjetskog rata odvija se već treći dan u blatnim šikarama zagrebačkog naselja Kustošija.

Kakve li će se tajne otkriti u njihovom skromnom susjedstvu nagađaju stanovnici okolnih kućeraka. Stari ljudi tvrde da su u kustošijansku jamu 1945. zatrpani leševi Hitlerovih njemačkih vojnika, pa čak, priča se, i jedan konj.

Jedni kažu neka, neka, nek se ipak vidi šta je istina. Drugi pitaju čemu služi to iskopavanje sada, nakon toliko desetljeća, kad se više ničemu ne može ući u trag. Treći, koji na sve gledaju kroz budžet, pitaju »ko bu sve to platio«, »znate vi kolko će to koštati ovu državu u kojoj više nema novaca ni za penzije«. A svi se manje više slažu da je to jedna tipična izborna stvar. Malo će čačkati da se piše kako vlasti rade nešto jako bitno, a onda, pojeo vuk magare.

Karamarko se, izgleda, može postaviti na glavu da dokaže kako su njegove namjere čiste i principijelne, ali nitko mu ne vjeruje, ni njemu ni stranci za koju radi.

Ili je ministar policije koji je diplomirao povijest odlučio da će istraživanje komunističkih zločina biti njegovo privatno životno djelo. Ili je impuls došao iz HDZ-a da se ne priča samo o njihovim korupcijskim aferama. Ili su Karamarko i HDZ došli u istu točku iz pravca dvaju različitih motiva. Tko će ga znati.

No, ljudi vide ne samo to da je ova akcija predizborno tempirana, nego prvenstveno da je šlampava, nedomišljena, nefokusirana i neobrazložena, a uz to ju je ministar najavio odbojnim ideološkim rječnikom.

Čak i najslabije obrazovani ljudi, naime, znaju da su u klaonici Drugog svjetskog rata na području Hrvatske likvidirani pripadnici Hitlerovih okupatorskih snaga, partizani i ustaše, komunisti, civili, Hrvati, Srbi i Židovi, zbjegovi sa ženama i djecom, Talijani i četnici, zarobljenici i doušnici. Čije su, dakle, kosti pokopane u jamama širom Hrvatske, tko je ubijao i u kakvim okolnostima, to treba rekonstruirati od slučaja do slučaja.

Stoga je vrlo opasno kad ministar policije – dok još nijedan slučaj nije istražen i dok nitko nije ni osumnjičen, a kamoli optužen – izjavi da su jame proizvod »komunističkih zločina«.

Javnost nikad neće podržati poteze vlasti koji ne pokazuju ni minimalno poštovanje prema inteligenciji te javnosti. Osim toga, kad se od građana očekuje da plate istraživanje svih grobnica iz četrdesetih godina prošlog stoljeća, tada su ih vlasti dužne izvijestiti koliko će to koštati, koji su kriteriji za istraživanje, do kada će posao biti gotov i kako će se objavljivati rezultati. Račun se mora podnijeti uvijek, a pogotovo u doba ovakve financijske krize.

Treba biti ili vrlo netalentiran ili u velikoj panici da se tako pogodi uništa u situaciji kad se ogromna većina građana Hrvatske načelno slaže da je potrebno istražiti sve zločine. Ali ovo naprosto djeluje kao loša i samovoljna predstava, ne kao pružanje zadovoljštine nevinim žrtvama, nego kao obična manipulacija strastima.