Google se zove nova, stota po redu, bombastična ideja za razvoj koja je upravo katapultirana iz Vlade. Naime, Domagoj Milošević, novi premijerkin potpredsjednik za investicije, izjavio je za Jutarnji list da u Hrvatsku namjerava »dovesti Google«.

To ima prizvuk nečega svjetskoga i nečega ozbiljnoga gdje se investira sve u šesnaest i gdje se vrti veliki novac, a Milošević je otkrio da treba samo promijeniti Zakon o poticanju ulaganja, što će biti učinjeno vrlo brzo. Uvest će se stimulativnije porezne olakšice za Google i druge velike informatičke kompanije. One više neće morati zaposliti najmanje 75 ljudi da im država oprosti porez na dobit u razdoblju od deset godina, nego će im za tu olakšicu biti dosta 50 zaposlenih.

Potom će globalni divovi pohrliti u Hrvatsku, uložiti ovdje brdo para, otvoriti tvrtke i zaposliti gomilu IT inžinjera. Ta sinergija donijet će veliki kvalitativni zaokret. Hrvatska vrlo brzo više neće sloviti kao zemlja špekulanata, trgovaca i zastarjele tehnologije, a još manje će se naširoko proslavljati kao država u kojoj se premijerka revnosno zalaže da nezaposleni idu čuvati ovce.

Znači, čim se korigira taj jedan zakon, postajemo zemlja znanja i blagostanja.

Nažalost, to zvuči perfektno samo onima koji o svemu tome ne znaju ništa, a izgleda da u te spada i sam potpredsjednik Vlade za investicije.

Naime, kao prvo, netko bi trebao reći Miloševiću da je Google već u Hrvatskoj i da ga ne treba dovoditi. Zovu se Google Hrvatska d.o.o, ured su otvorili u Zagrebu još u ljeto 2009. godine. To je, dapače, Googleovo sjedište za cijelu regiju, odnosno Hrvatsku, Sloveniju, BiH, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Albaniju i Bugarsku. Ured nije velik i bavi se uglavnom online marketingom. Manje centrale u Hrvatskoj imaju i druge strane IT kompanije, primjerice Microsoft.

Oni su, dakle, već tu samo što od toga nema velike sreće. Posljednji objavljeni podaci pokazuju da Google, najveća internetska kompanija na svijetu, radi u Hrvatskoj promet od oko 7 milijuna eura godišnje, što je manje od kakve male hrvatske IT tvrtke s jedva desetak zaposlenih.

Pitanje je, naravno, zašto je to tako, a čini se odgovor nije poznat ni ambicioznom Miloševiću kad se toliko uzda u faktor poreza na dobit.

Jer, porez na dobit relativno je mali problem za informatičke poduzetnike u Hrvatskoj u odnosu na sve ostalo, počevši od birokracije do skupe države i korupcije. Ako njihov razvoj treba postati strateški prioritet, hoće li im Vlada bar smanjiti stope za obavezne namete poput spomeničke rente, davanja za šume, za gospodarsku komoru, za komunalnu naknadu i tako dalje. Ako se u Hrvatskoj subvencionira sijanje pšenice, kako to da IT industrija ne zaslužuje nikakvu olakšicu čak ni kod zapošljavanja.

Zar Milošević misli da će globalne IT kompanije u Hrvatskoj investirati u računalno programiranje kad im je davanje za turističku zajednicu onda pet puta veće nego ako su registrirani kao trgovci?

Ukratko, trebalo bi se čak i za prazne spektakle malo bolje pripremiti. Google najavljuje da će ove godine diljem svijeta zaposliti 6.000 novih radnika, no svi su izgledi da ništa od toga neće biti u Hrvatskoj.