Petarde s desnice

Komentar Sanje Modrić

Sanja Modrić

Foto: Vedran KARUZA

Foto: Vedran KARUZA

Anonimni i politički potpuno beznačajni radikali, ustaški nostalgičari i vođe ekstremnih hrvatskih desnih strančica – ljudi koji po nekoliko godina nemaju nikakvog političkog programa niti bilo kakvih političkih ideja – redovito iskaču na pozornicu prije izbora da bi izvodili svoje ritualne plesove.



Pitanje je samo bilo kad će marginalni profašistički i nasilju skloni ekstremisti s političkim ambicijama početi bacati u biračko tijelo uobičajene predizborne petarde, pa su evo i počeli. 


Za Josipovića je u veleposlanstvo stigla bomba pred posjet Berlinu. Ovo je »opomena« zbog suradnje s Borisom Tadićem, nitko nas neće spriječiti da osvetimo Josipa Jovića, stoji kao cjepanica od bukve u anonimnom popratnom pismu tajnovito potpisanome sa HF. 


Onda neki tajnik zagrebačkog ogranka Hrvatske čiste stranke prava šalje prijeteći mail novinaru Dragi Pilselu zbog teksta u kojem se spominje antifašizam. Novinar se mora obratiti policiji jer mu primitivni nasilnik proročanski poručuje da će doći dan kad će se u crnoj kronici »objaviti vijest da si crkao«. 




Zatim se u rafalu javlja neki javnosti posve nepoznati lik, međunarodni tajnik HČSP-a iz Njemačke, koji u Berlinu organizira demonstracije zato što Njemačka pruža gostoprimstvo predsjedniku Hrvatske. Ta osoba zamišlja da će dići na pobunu ljude iz hrvatske dijaspore u Njemačkoj s idejama o »pozitivnoj ulozi ustaškog pokreta« te uvjerava jedan portal kako je bombu u njemačko veleposlanstvo mogla poslati ili UDBA ili čak neki simpatizer predsjednika Josipovića. 


Naravno da su ove cirkusarije samo početak i da će toga biti još na bacanje dok god se ne izađe na birališta. Anonimni i politički potpuno beznačajni radikali, ustaški nostalgičari i vođe ekstremnih hrvatskih desnih strančica – ljudi koji po nekoliko godina nemaju nikakvog političkog programa niti bilo kakvih političkih ideja – redovito iskaču na pozornicu prije izbora da bi izvodili svoje ritualne plesove. 


Skoro četiri godine ne čujemo o njima ništa pod milim bogom, nemamo pojma postoje li još uopće ili su se rasformirali, ali kad god se završava mandat Vlade, evo ih s pokličima da je država izdana i prodana, da su »hrvatske svetinje« pogažene i da su nas okupirali neprijatelji. Tako osvajaju prostor u medijima, ali od toga na kraju nemaju ništa. Zanimljivo je da to ne uviđaju. 


Njihova retorika nisu prijedlozi, projekti i koncepcije. Od njih ne možemo čuti što je, po njihovom mišljenju, dobro u Hrvatskoj, a što ne valja i zašto. Kod njih nema dijaloga, rasprave i argumentacije, niti ideja koje problematiziraju ijedan stvarni problem života i budućnosti hrvatskih građana. I upravo to je razlog što za njih izbori uvijek završavaju katastrofom. Prijetnje i pozivi na nasilje očito nisu nešto za što ljudi žele glasati. Zato je HDZ, koji se sada jako pazi svakog ekstremizma, već dugo najdesnija stranka u Saboru. Čak je i HSP spao na jednog jedinog zastupnika kojeg se ne čuje i ne vidi, a na sljedećim izborima moglo bi mu se dogoditi da ne dobije ni to. Značaj radikalne desnice, raspadnute na stanoviti broj bizarnih malih strančica, u Hrvatskoj je ništavan. 

Zato njihovoj predizbornoj dreci treba pridavati točno onoliko pažnje koliko zaslužuje, a to je vrlo, vrlo malo. Po tom načelu trebali bi postupati i mediji jer nema smisla izvještavati o stvarima u kojima nema nikakve političke supstance. Ali pažnja institucija države zato treba biti adekvatna kako bi se nasilnici iz tog jata naučili vladati po pravilima demokratske zemlje.


više vijesti